Ponekad sanjamo snove koji se na prvi pogled čine beznačajni, ali i takvi snovi imaju svrhu i na neki način kompenziraju jednostanosti naših stavova. Kako iz takvih snova možemo izvuči pouku i savjet pokušati ću pokazati na primjeru sanjača srednjih godina. Glavni likovi sna su otac i sin koji pohađa osnovnu školu.
Možda je bitno napomenuti da svaki san možemo promatrati na subjektivnoj ili objektivnoj razini. Današnji san smo promatrali na objektivnoj razini jer smo pretpostavili da se lik iz sna odnosi na sina kao realnu osobu. No, mogli smo pretpostaviti da sin predstavlja i subjektini aspekt sanjačeve psihologije, dakle aspekt njegove osobnosti. Ponekad je jedna a ponekad druga razina prikladnija za situaciju u kojoj se nalazi sanjač. No u ovom postu smo se ograničili na objektivni aspekt sna. U tom kontekstu pretpostavljamo da se dinamika između likova u snu odnosi na dinamiku između stvarnih osobe koje s eu snu pojavljuju. Dakle san daje komentar i određeni objektivni uvid u odnos oca i sina.
San: Sanjač prolazi automobilom pored osnovne škole i u jednom trenutku primjeti daje sin zaostao iza njega.
Automobil je prijevozno sredstvo, nešto čime putujemo prema cilju. Za vrijeme tog puta smo, u neku ruku, odvojeni i izolirani od okoline i kontakt s osobama u toj okolini je ograničen. San prikazuje situaciju u kojoj je sanjač odvojen od sina zbog puta kroz život; posao, obaveze i sl. Njegov pishološki stav je takav da je osnovna škola, u koji ide njegovo dijete, samo jedan od ciljeva koji treba postići. No takav način putovanja kroz život ga emocionalno odvaja od sina i san prikazuje tu sitauciju kao zaostajanje sina za ocem. Zajednički rad roditelja i djeteta vezan uz njegovo školovanje je iznimno važan jer daje djetetu osjećaj važnosti takvog rada a u isto vrijeme ako je sam odnos tijekom rada topao, ta emocija će obilježiti i njegovo daljnje školovanje. U tom kontekstu san upozorava oca na važnost da se tome ne pristupi na automatski i emocionalno distancirani način (simbol automobila) jer to djeluje izolirajuće na dijete koje se osjeća samo i napušteno (motiv zaostajanja).
U praktičnom smislu, nakon tog sna, sanjač je pokušao pristupiti radu sa sinom malo toplije, sa više pažnje i spontanosti. U tom kontekstu san je kompenzirao mehanički i na cilj orijentirani pristup radu sa sinom vezanim uz njegovo školovanje. Na ovom primjeru vidimo kako tako mali i beznačajan san ako se o njemu promišlja, može dati uvid u određeni problem u nastanku. Ako ga uzmemo u obzir, tada na tom problemu možemo raditi prije nege se doista i manifestira. Psihoterapija je mjesto gdje se često o takvim i sličnim snovima razgovara. Kontinuirani rad na njima može dovesti do toga da se mnogi potencijalni problemi nikada ne razviju i manifestiraju. Ako takvi problemi već postoje, snovi nam mogu omogućiti da razvijemo drugačiji pogled na njih i uspješnije riješavanje.
Možemo se pitati kako znamo da je interpretacija točna. Zapravo ne postoji točna ili netočna interpretacija jer nterpretacija nikada ne iscrpljuje sva moguća značenja snova, već samo jednu nijansu cjelokupnog značenja. Jedino smisleno pitanje je da li interpretacija ima smisla za sanjača u kontekstu njegovog života.

Nema komentara:
Objavi komentar