Prikazani su postovi s oznakom Analitička psihologija. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Analitička psihologija. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 10. studenoga 2014.

Aktivna imaginacija

Uvod

....

Jung opisuje svoj susret sa nesvjesnim kao nešto opasno i postavlja se pitanje zašto je susret sa nesvjesnim nešto opasno. Zamislite da ostavite ovaj svoj sadašnji život i otputujete u Afriku i nastavite svoj život u nekoj savani ili džungli. Otprilike slično iskustvo je zaputiti se u potpuno nesvjesni unutrašnji svijet. Kako je Jung krenuo istraživati taj unutarnji svijet kroz vizije i fantazije, otkrio je koliko su one zapravo slične fantazijama ljudi sa teškim psihičkim poremećajima s kojima je radio tijekom svoje karijere kao psihijatar i zapravo je bio u velikom strahu da i njega ne čeka slična sudbina. Jedna od vizija koju je često percipirao je more krvi koja prekriva Europu. To je bilo 1913. godine.

Kada je rat izbio, mogao je razumjeti svoju viziju i sa stajališta društva u kojemu je živio a time se i smanjio strah od potencijalne psihoze za koju je mislio da mu prijeti. Kroz iskustvo svojih fantazija i vizija, razumio je kako postoji nešto što se djelomično razlikuje od osobnog nesvjesnog i što stoji iza njega kao nepoznato koje dijelimo sa cijelim ljudskim rodom, tj. kolektivno nesvjesno. Shvatio je kako je unutarnji svijet jednako tako postojan i realan kao i vanjski, možda i više budući da se ne mijenja i ne umire kao i vanjski svijet.

Jung je znao reći kako nesvjesno samo po sebi nije opasno iako zapravo postoji samo jedna opasnost i to vrlo velika; panika. Povezana je sa strahom koji osjećamo kada naiđemo na nešto što je vrlo neočekivano ili sa mogućnošću  da izgubimo tlo pod nogama što nas može toliko uznemiriti da nije niti čudno što ljudi izbjegavaju susret sa nepoznatim. Protiv takve panike, jedina obrana je stvarni život i životne obaveze koje u takvim trenucima moramo uzeti kao nešto najvažnije što djeluje kao sidro koje nas drži u kontaktu sa realnošću. Jung je u vrijeme kada se susretao sa nesvjesnim bio oženjen, imao je djecu i uspješnu privatnu praksu tj. životne obaveze koje su bile protuteža promjenjivom svijetu nesvjesnog u kojega je uronio. Strah zbog kojega se bojimo započeti takvo putovanje je strah da nas nesvjesno odnese što samo po sebi nije ništa opasnije od opasnosti vanjskog svijeta.

Ako se ispravno koristi, aktivna imaginacija nam može neizmjerno pomoć da održimo ravnotežu kada istražujemo to nepoznato u nama. Ali ako ju krivo razumijemo ili zamijenimo za nešto ugodno, umjesto za težak i iscrpljujući znanstveni rad, može osloboditi nesvjesno u obliku koje nas može preplaviti i dovesti do aktivacije teške neuroze ili čak psihoze.

Aktivna imaginacija je težak rad, možda i najteži koji možemo raditi. Započinjemo ju kako bi otvorili pregovore sa svime onime što je nepoznato u našoj psihi. Bez obzira da li smo toga svjesni, ali sve ovisi o tim pregovorima jer nešto u nama će uvijek biti na drugoj strani od nas samih.

Aktivan imaginacija i nesvjesno

„Lice koje nam nesvjesno prikazuje nije kruto. Ono reflektira lice koje mi pokažemo njemu. Neprijateljstvo konstelira prijeteće lice a prijateljstvo omekšava njegove crte.“ 

....

Prva figura koju često susretnemo kada nađemo oči u oči sa nesvjesnim je osobna sjenka. Budući da često sadrži upravo one karakteristike koje nam se ne sviđaju, često jako podsjeća na ženu iz primjera. Ako smo negativni prema njoj, ona će postajati nepodnošljiva ali ako joj pokažemo prijateljsko lice nesvjesno će pokazati svoju prijateljsku stranu. B. Hannah priča kako joj je Jung rekao koliko je veliki dobitak da kao izrazito poštena žena bude svjesna da je jednako tako spremna da bude i nepoštena. Zbog čega se čovjek osjeća loše ali je jednako tako predstavlja veliki korak ka cjelovitosti. Svaki problem koji imamo sa nesvjesnim je zapravo rezultat preuskog svjetonazora koji nam onemogućava da mu se približimo. Najbolji način da takve probleme riješimo je zapravo aktivna imaginacija.

Bez upoznavanja svoje sjenke rad u aktivnoj imaginaciji je gotovo nemoguć. Ako uživamo u iluzijama o nama samima, tada nemamo mogućnosti da uistinu vidimo i slike iz nesvjesnog i da čujemo njihov glas.

.....

Tako da aktivna imaginacija u svom izvornom obliku nije nešto što treba raditi prije nego se upoznamo sa određenim aspektima nesvjesne psihologije nas samih. Iako postoje određeni ljudi gdje je aktivna imaginacija moguća i na početku.

Kada god čovjek pokušava doći na čistac sa takvim nesvjesnim tendencijama, na jedan ili drugi način, otkriva nešto kao aktivna imaginacija. Religije su pune takvih primjera gdje bog savjetuje ili govori kako bi trebali živjeti svoj život (npr. Čovjek i njegova Ba duša prije 4000 god.). Koliko od nas upita boga kako dalje kada se nađemo u velikim teškoćama? Još manje nas bez predrasuda posluša što nam on ima za reći. U vrijeme koje opisuje stari zavjet, ljudi su još uvijek imali mogućnost da zapitaju boga kako dalje i da dobiju odgovor. Izgleda da smo danas zaboravili kako se to radi. Aktivna imaginacija nam omogućuje upravo nešto slično.

U svojem susretu sa nesvjesnim, Jung je zapravo pokušavao pronaći način kako da razumije sebe, svoje snove i svoje pacijente. Bilo mu je potrebno nekoliko godina da doista shvati kako je potrebno pristupiti fantazijama i imaginaciji koje je radio. Tek kada je uspio učiniti najvažniji korak a to je da pokuša pronaći smisao i svrhu tih fantazija u svom svakidašnjem životu, osjetio je određeno olakšanje.
„Slike nesvjesnog ostavljaju čovjeku veliku odgovornost. Ako ih ne uspijemo razumjeti ili ako nismo spremni preuzeti etičku odgovornost, ostavljaju nas bez naše cjelovitosti i u stanju bolne podijeljenosti“

Opasnosti aktivne imaginacije

....

U aktivnoj imaginaciji  nikad ne smijemo razgovarati sa živim osobama. Ako imamo želju da to učinimo, trebamo stati i ozbiljno se upitati za razloge zašto to želimo. Vrlo je lako moguće da motivacija dolazi zbog regresije na primitivan način razmišljanja tj. sa nadom u magično djelovanje na osobu u pitanju. Glavno pitanje je zašto radimo aktivnu imaginaciju? Da li ju radimo da bi otkrili svoju cjelovitost ili zbog određene egoističke želje. Ako ju radimo zbog egoističke želje (makar bila ona i nesvjesna), nakon početnog uspjeha takav pristup uvijek vodi prema katastrofi.

....

Aktivna imaginacija je izrazito moćna ali i opasna. Stvara puno sinkronističkih događaja koji se lagano krivo razumiju i možemo dobiti osjećaj da smo mi odgovorni za njih te ih počnemo zlorabiti. Uzbuđenje zbog sinkronističkih događaja zamuti nam sud i dovesti do ideje kako smo mi odgovorni za njih tj. do inflacije.

....

Tehnika aktivne imaginacije

1. ....
2. ....
3. ....

Sastoji se od toga da svojoj fantaziji damo određeni izražaj. Zapisujući, slikanjem, kiparenjem, zapisivanjem glazbe koju smo čuli ili čak plesanjem. Plesanjem uvodimo i tijelo u igru što je često potrebno pogotovo ako su emocije i inferiorna funkcija toliko potisnute da su „zakopane u tijelu“. ....

4. ....

Ovdje je prikazan samo manji dio cjelokupnog predavanja. Ako želite saznati više o temi, predlažemo vam da se prijavite na ciklus predavanja i seminara Hrvatskog društva za analitičku psihologiju koji se periodički održavaju u Zagrebu i drugim gradovima. Edukaciji možete prisustvovati u cijelosti ili se možete prijaviti samo na predavanja i seminare koji vas zanimaju. Više o edukaciji, temama koje ćemo pokriti, njenoj svrsi i cilju možete saznati ako pratite ovaj link - Analitička psihologija (I).
 
Nadamo se susretu na jednoj od slijedećih edukacija Hrvatskog društva za analitičku psihologiju.

10. Return to Society
Barefooted and naked of breast,
I mingle with the people of the world.
My clothes are ragged and dust-laden,
and I am ever blissful.
I use no magic to extend my life;
Now, before me, the dead trees
become alive.

nedjelja, 9. studenoga 2014.

Psihološka interpretacija slika

Kako pristupiti slici?

Kao i kod bajki, naša tipologija u velikoj mjeri određuje kako pristupamo slici. Introvert prvo postaje svjestan svojih unutrašnjih reakcija na sliku, ekstrovert same slike. Kada pokušavamo razumjeti sliku, važno je da pokušamo koristiti svaku funkciju. Na taj način izbjegavamo jednostranost. Osjetilna (taktilna) funkcija može dovesti do toga da ostanemo zarobljeni u detaljima i beživotnim činjenicama bez određenog zaključka. Osjećajna funkcija može dovesti do toga da ostanemo pri vrijednosnim izjavama koje nemaju međusobnih poveznica. Misaona funkcija može dovesti do toga da se izgubimo u beživotnoj analizi u kojoj nema osjećaja. Intuicija može dovesti do pretpostavki koje nemaju uporišta u jednostavnim činjenicama.

Ako ih koristimo zajedno svaka funkcija može dati doprinos našem razumijevanju slike. Osjetilna funkcija nam omogućuje da promatramo medij na kojemu i s kojim je slika naslikana, okvir slike, format, boje i elemente slike. Osjećanjem možemo odrediti koji elementi su više a koji manje važni za autora. Mišljenjem možemo odrediti odnose između elemenata slike i autora (proporcije, organizacija, pokreti te prostor i boje). Intuicija nam govori konstelaciji iz koje je slika proizašla i smjeru budućeg razvoja.

Svaka interpretacija uzima u obzir višeznačnost određenog simboličkog izražaja. Ovisno o kontekstu životne situacije osobe koja je sliku naslikala, uzimamo više u obzir jednu ili drugu stranu interpretacije. Nadalje, kao i kod snova asocijacije i amplifikacije imaju veliku važnost kod određivanja smisla slike.

Amplifikacija....

Materijalni aspekti

 
Papir

Kvaliteta lista na kojoj je slika naslikana govori o vrijednosti slike koja dolazi iz unutrašnjosti. Kod interpretacije, uvijek moramo uzeti u obzir dvije suprotnosti koje opisuju određenu kvalitetu. Npr. stare novine kao papir za sliku govore o maloj vrijednosti onoga što je naslikano ili mogućnosti da od nečega bezvrijednog stvorimo nešto vrijedno.

Medij

Olovka - može se brisati. Autor nije previše emocionalno posvećen onome što je prikazano na slici i želi imati stvari pod kontrolom ali jednako tako olovka može biti izraz potrebe da se autor koncentrira na glavne ideje koje želi potpuno precizno izraziti kako bi odgovarala unutarnjoj slici.

Tinta - nije ju lako izbrisati ili promijeniti. Kontrast sa pozadinom omogućuje da se lakše izraze emocionalne nijanse. Slikar ne izražava boje (emocije) ali jednako tako, tinta pokazuje spremnost da dopustimo stvarima da teku.

Drvene bojice - vide se boje ali jednako tako slika može biti „suha“ a bojice krhke. S jedne strane emocije postaju vidljive i prisutne ali kao da ih autor u isto vrijeme pokušava na određeni način kontrolirati.

Slikanje prstom - omiljen način crtanja djece, pokazuje određenu spontanost ali i nemogućnost diferenciranja. Takvo slikanje je povezano sa spontanim izražavanjem emocija ali jednako tako može pokazivati i određenu nediferenciranost emocija.

Vodene bojice....

Uljane boje....

Miješanje i kombiniranje više vrsta medija možemo razumjeti na način da amplificiramo oba. Npr. kombinacija olovke i vodenih bojica može ukazati na nesigurnost između kontrole i kada dopustimo da stvari teku ali jednako tako, takva kombinacija može izražavati harmoniju između ta dva načina funkcioniranje.

Okvir

Okvir je element reda koji može ukazivati na bojažljiv ili ograničavajući stav prema sadržaju psihe koje slika prikazuje ali jednako tako može ukazivati na vrijednost koja je sadržana unutar tog okvira ili nečega što je potrebno zaštititi. ....

Format

Slika velikog formata može ukazivati na vrijednost i važnost motiva koji je naslikan ali jednako tako može pokazivati težnju grandioznosti, pretjerivanju i inflaciju. Mala slika može ukazivati na odbojnost, prezir, strah ili skromnost prema onome što je naslikano ali jednako tako može ukazivati na intenzitet i vrijednost onoga što je naslikano.

U seriji slika, promjena veličine može ukazivati na nemirnu i nesigurnu osobu npr. kada se nalazimo između osjećaja velike i male vrijednosti ili može ukazivati na potrebu za fokusiranjem i proširenjem određenih aspekta ličnosti u nadi da ćemo dobiti, razumjeti i ne izgubiti perspektivu šireg konteksta.

Portrait ili Landscape ....

Formalni aspekti

Organizacija ....

Proporcije ....

Pokret ....

Prostorni simbolizam

Položaj ....

Perspektiva ....

Simbolizam boja

Crvena

Neizražajni primjer crvene je krv i vatra. Psihološki gledano, krv je povezana sa životom, nagonima, emocijama, osjećajima ljubavi i mržnje, strasti, senzualnosti i seksom. Nadalje crvena boja vatre povezana je sa toplinom ali i sa destruktivnom vrućinom.

U životinjskom svijetu, crvena signalizira i privlači pažnju, posebno kod sisavaca gdje crveni dijelovi tijela pozivaju na parenje. I za ljude, crvena boja  povlači za sobom emocije ljubavi ali jednako tako i agresije.

Sa crvenom bojom je povezan i vrag kao gospodar vatre, strasti i žudnje koja nas odvaja od boga, ali u isto vrijeme crvena je boja ljubavi, sile koja nas tjera da pomirimo suprotnosti u nama. I Venera i Mars su povezani sa crvenom bojom.

Psihološki gledano, crveno možemo razumjeti kao vitalizirajući boju koja donosi život ili uništenje.

Plava

Najjednostavnije iskustvo plave u prirodi dolazi od boje neba. Daje osjećaj kontinuiranosti (svakim danom ju možemo nanovo iskusiti), smirenosti, dubine i širine. Marijin plašt je često plave boje što plavo povezuje sa zaštitom. Ali, jednako tako sa plavom su povezani zrak, duh, led i hladnoća. Nadalje, plavo je more i jezera, ocean i rijeka što je povezuju sa dubinom i težnjom da se vratimo odakle smo došli.

U engleskom blue je povezano sa depresijom (blues) a „plava čarapa“ je izraz kojim opisujemo ženu koja je previše intelektualna. U alkemiji i bajkama se spominje plavi cvijet ili plava svijetlost koju treba pronaći a povezana je sa duhovnim.

Za plavu možemo reći kako psihološki predstavlja smisleni red, duhovnosti i otvorenost ali s druge strane predstavlja gubitak stvarnosti, hladnoći, kruti i nefleksibilni red, opsjednutost duhom i posesivnost.

Žuta

Najbliže iskustvo žute je sunce koje se pojavljuje svaki dan obnovljeno. Misterij sunčevog „ponovnog rođenja“ je bila inspiracija svim narodima u povijesti i možemo reći kako sunce predstavlja simbol svijesti. Tijekom noći i zvijezde i mjesec su žuti tako da je žuta povezana sa svjetlom svijesti. Ali jednako tako, previše sunce postaje destruktivno kao i pustinja.

Iskustvo žute je nadalje povezano sa bojom urina ili bolesne kože tako da je povezana sa bolešću i sa kukavičlukom. Nadalje, žuta je povezana sa zlatom koje sjaji i neuništivo je kao i sunce a psihološki često predstavlja unutarnji centar psihe.

Psihološki gledano žuta predstavlja svijetlo svijesti koje može spasiti, rasvijetliti i razjasniti ali u isto vrijeme može biti i destruktivno prema nesvjesnom, npr. kada težimo da sve razjasnimo.

Zelena ....

Narančasta ....

Ljubičasta ....

Smeđa ....

Crna ....

Siva ....

Bijela ....

Simbolizam brojeva


Brojevi kao uređujući faktor

Jedan od načina da uvedemo red u sliku i bolje je razumijemo je da prebrojimo broj određenih motiva na njoj.  Npr.  pet životinja, četiri muškarca, tri cvijeta, 10 zvijezda ili 7 kamenčića.

Brojevi unose red. Npr. u fizici, pomoću brojeva, od svih mogućih načina na koji se određeni sustav može razviti, možemo odrediti na koji točno će se i razviti. Pomoću brojeva možemo prebrojati dijelove nečega i dati im ime. U tom kontekstu, broj je prvotna manifestacija duha.

1

Jedan predstavlja stanje stvari prije njihove diferencijacije ali, s druge strane, jedan dolazi kada se mnogo diferenciranih jedinica i ujedini. Npr. jedan je povezano sa stanjem bez svijesti (djetinjstvo) ali jednako tako i sa stanjem kada se psiha razdijeljena među kompleksima ujedini u jednu cjelinu (individuacija).

S druge strane jedan povezuje jer dodavanjem broja jedan dobivamo sve ostale brojeve koji teže u beskonačnost. Jedan je početak ali i krajnji cilj.

Ako broj jedan dominira slikom, tada je broj jedan može ukazivati ili na cjelokupnost koja je nesvjesna ili na cjelokupnost na višem nivou. Kada fantazija, depresija ili neki drugi problem dolaze do izražaja u nečijem životu, često tada taj „jedinstven problem“ je prvi i nacrtan.

Broj dva postaje aktualan kada se pojavi određena podjela.

2

Sa brojem dva, javlja se ideja simetrije, polarnosti i diskriminacije.

Dva se javlja u kontekstu procesa osvještavanja. Kada postanemo svjesni sebe, tada uvidimo da postoji i nešto što nismo mi. Ja i svijet ili ja i emocija postaju odvojeni. Isti proces se dešava pri osviještenju kontraseksualnog aspekta psihe. Kada postanemo svjesni jednog, odmah za njim dolazi i suprotni spol. Nadalje broj dva je povezan sa sumnjama, suprotnostima, napetostima  i svađama.

Psihološki gledano, kada se pojavi u slici, može biti povezana sa stanjem kada nismo jedno sami sa sobom ali jednako tako i sa stanjem postajanja svjesnim, ovisno o kontekstu.

3

U dva, tri unosi element smjera i u mitologijama broj tri je često povezan sa procesom tijeka vremena; prošlost, sadašnjost i budućnost. Nadalje uz broj tri se veže i ideja sudbine. Tri predstavlja i uniju onoga što smo dobili kada smo jedan podijelili na dva, dakle uniju suprotnosti, novu kreaciju.

Kada se u slici pojavi broj tri, on može biti povezan sa nečim što aktivno utječe ili čak opsjeda ego, nešto što traži našu punu pažnju, novi početak, razvoj ili psihološki stav.

4 ....

5 ....

6 ....

7 ....

8 ....

9 ....

10 ....

Motivi

Za razumijevanje motiva, osim konteksta osobe koja je sliku naslikala, potrebno je i znanje i poznavanje paralele iz mitologije, religije, etnologije i sl. Svaki element slike pridonosi razumijevanju slike kao cjeline. Odnosi motiva prema formalnim aspektima slika, prostoru, boji i brojevnom simbolizmu će često razjasniti smisao samih motiva.

Slike kao dijagnostički alat

Kod interpretacije, važno je uzeti u obzir slijedeće kriterije koji mogu ukazivati na slabi ili nestabilni ego ali jednako tako i na situacije u kojima se dešavaju velike promjene u strukturi osobnosti gdje je potrebno da ego bude pod utjecajem tendencija nesvjesnog u svrhu adaptacije. Da li slika govori o prvom ili drugom slučaju ovisi o kontekstu, kako motiva u slici tako i životnoj situaciji osobe koja ju je naslikala.

Nedostatak homogenosti u slici ....

Nedostatak čvrstog stajališta ....

Nedostatak centra ....

Edukacija - Analitička psihologija (I)

Ovdje je prikazan samo manji dio cjelokupnog predavanja. Ako želite saznati više o temi, predlažemo vam da se prijavite na ciklus predavanja i seminara Hrvatskog društva za analitičku psihologiju koji se periodički održavaju u Zagrebu i drugim gradovima. Edukaciji možete prisustvovati u cijelosti ili se možete prijaviti samo na predavanja i seminare koji vas zanimaju. Više o edukaciji, temama koje ćemo pokriti, njenoj svrsi i cilju možete saznati ako pratite ovaj link - Analitička psihologija (I).
 
Nadamo se susretu na jednoj od slijedećih edukacija Hrvatskog društva za analitičku psihologiju.

9. Reaching the Source
Too many steps have been taken
returning to the root and the source.
Better to have been blind and deaf
from the beginning!
Dwelling in one's true abode,
unconcerned with and without -
The river flows tranquilly on
and the flowers are red.

nedjelja, 17. kolovoza 2014.

Uvjerenja i psihoterapija

Koliko su uvjerenja psihoterapeuta važna u radu sa klijentima?

Self u analitičkoj psihologiji
 
Kako bi odgovorili na to pitanje, sa stajališta analitičke psihologije, dosta je bitno da dobijemo ideju o tome što je to Self (eng. Self; ger. Selbst). Teško nam je zamisliti kako u nama postoji nešto što nas vodi na točno određeni životni put, što pokušava ispraviti naša kriva uvjerenja i prema nama se odnosi kao učitelj prema učeniku, gospodar prema sluzi ili bog prema čovjeku. Snovi nam mogu pomoći da otkrijemo kako nešto u nama teži da se razvijemo baš u određenom smjeru i prihvatimo ili promijenimo određena uvjerenja sa svrhom bolje adaptacije. Takve tendencije u analitičkoj psihologiji nazivamo Self-om, iako Self nije ograničen tom definicijom.

Možemo reći kako Self ima određeni stav prema našim razmišljanjima, osjećajima i načinu života uopće i kada nismo svjesni takvih tendencija, tada ga možemo pronaći kao projekciju u vanjskom svijetu. Zapravo, Self je psihološki organ koji možemo pronaći projiciran u likove božanstava svjetskih religija. Biblija je puna priča koje opisuju takvu interakciju između Boga i čovjeka. Bog starog zavjeta je aktivno pokušavao promijeniti stavove i uvjerenja pojedinih osoba. Na sličan način i psihološki Self pokušava dovesti do promjene kada je naše svjesno uvjerenje neprilagođeno vanjskim ili unutarnjim čimbenicima. U tom kontekstu psihoterapeut je zvanje sa pomalo zbunjujućim nazivom jer ono što liječi nije osoba koju zovemo psihoterapeut ili psihoanalitičar (gr. psyche – dah, duh, duša; therapeia – liječenje) već tendencija u psihi klijenta koju zovemo Self.

Uvjerenja su izraz svjesnog stava i određene životne prilagodbe na dosadašnja životna iskustva. Možemo reći kako uvjerenja predstavljaju zbirku stavova koji su se do sada pokazali relativno uspješni i kao takvi imaju veliku važnost za svakodnevni život osobe. Naši stavovi i uvjerenja posjeduju određenu inertnost, tj. kada ih imamo, ne želimo ih tek tako mijenjati. Možemo pretpostaviti da je uzrok tome rad, trud i patnja koju njihova promjena zahtjeva. S druge strane svi mi imamo različita životna iskustva, a samim time i različite stavove koji s jedne strane mogu biti u skladu s našom prirodom ili u suprotnosti s njom. Kada naši stavovi i uvjerenja nisu u skladu s našom prirodom (tj. s tendencijama Self-a) tada dolazi do problema koji ponekad mogu dovesti i do pojave psiholoških simptoma. Self kontinuirano pokušava promijeniti naše stavove i uvjerenja i dovesti do bolje prilagodbe na unutarnje i vanjske okolnosti, a naša stara uvjerenja i stavovi često stoje na putu te promjene. U tom kontekstu i stavovi psihoterapeuta / psihoanalitičara mogu stajati na putu psihološkom razvoju i sazrijevanju klijenta.


Uvjerenja u psihoterapiji
 
Upravo zbog toga, potrebno je da psihoterapeut (psihoanalitičar) konstantno preispituje svoja uvjerenja, koliko god ona bila korisna u njegovom svakodnevnom životu. Možda je jedno od uvjerenja koje bi trebalo biti relativno stabilno u radu psihoterapeuta (psihoanalitičara), uvjerenje kako bi se život klijenta trebao voditi prema tendencijama Self-a koje se mogu otkriti kroz rad na njegovim snovima, slikama i sl. Ako se tendencije Self-a razlikuju od osobnih uvjerenje psihoterapeuta (psihoanalitičara), tada njegovo uvjerenje stoji na putu psihološkog razvoja klijenta. Psihoterapeut (psihoanalitičar) se, u tom kontekstu, mora pokoriti uvjerenju koje se razvija u klijentu jer samo mu to novo uvjerenje može pomoći da ozdravi.

Npr. uvjerenje psihoterapeuta (psihoanalitičara) može biti da se osoba ne treba ljutiti, ali ako je tendencija Self-a da osoba s kojom radi mora aktivirati svoju agresiju i ljutnju u svrhu osobne emancipacije, tada bi se uvjerenje psihoterapeuta (psihoanalitičara) trebalo prilagoditi razvojnim tendencijama klijenta. Ali, potrebno je napomenuti kako tendencije Self-a često nisu u skladu s onime što klijent želi. Posao psihoterapeuta (psihoanalitičara) u tom slučaju je pokušati pomoći klijentu da pomiri svoja uvjerenja s tendencijama koje dolaze od Self-a. Na primjeru pasivne i neagresivne osobe, zadatak psihoterapeuta (psihoanalitičara) je da joj ukaže i na pozitivne aspekte ljutnje i agresije.


Možemo reći kako je posao psihoterapeuta (psihoanalitičara) da tijekom rada  pomogne klijentu u razvoju uvjerenja koja su u skladu sa njegovom prirodom. U tom kontekstu sposobnost da psihoterapeut (psihoanalitičar) bude dovoljno fleksibilan i prilagodi svoja uvjerenja kada je to nužno je izuzetno važna za uspješnost psihoterapije.


srijeda, 27. studenoga 2013.

Arhetipska pozadina referenduma o braku

Problem referenduma o braku možemo podijeliti na:
  • njegov društveni aspekt i
  • njegov psihološki aspekt; koji se može podjeliti na subjektivni (uzrokovani osobnom psihologijom pojedinca) i objektivni (uzrokovani arhetipskom konstelacijom u kolektivnom nesvjesnom)
Ovaj post ne ulazi u društvene i psihološko-subjektivne aspekte, već govori o psihološko-objektivnim tj. arhetipskim uzrocima konflikta, koji su dublji, dalekosežniji i puno kompleksniji od nacionalnog konflikta koji se manifestira kroz nedjeljni referendum. Kako bi mogli razumijeti arhetipsku pozadinu referenduma o braku, potrebno je pojasniti važnost i svrhu procesa psihološke projekcije.
 
Projekcija
 
Projekcija je proces kojim određeni nesvjesni sadržaj prepoznajemo, ne u nama samima, već u ljudima koji nas okružuju. Predmet projekcije može biti:
  • određeni kompleks (npr. vidimo koliko je naš susjed agresivan, a ne vidimo da smo i sami agresivni),
  • u izboru partnera, predmet projekcije je anima kod muškaraca ili animus kod žena,
  • u raznim sukobima, predmet projekcije je tzv. sjenka koja predstavlja sve neprihvatljive i odbačene psihičke karakteristike kojih nismo svjesni, iako čine važan dio naše psihe (npr. zlo je nešto što je uvijek projecirano u kontekstu sukoba).
Sadržaj koji projeciramo je važan dio naše osobnosti. S psihološkog i psihoterapeutskog stajališta, asimilacija tog sadržaja je iznimno važna. Asimilacijom prestaje njegovo negativno djelovanje, a sama ličnost osobe kojoj se projekcija dešava je obogaćena s dosad nesvjesnim sadržajem. Nuspojava povlačenja projekcija je da sadržaj koji je asimiliran prestaje djelovati kao konfliktni faktor poremećaja u društvu i u međuljudskim odnosima osobe kojoj se projekcija dešava.
 
Projecirani sadržaj, kao i svaki drugi nesvjesni sadržaj, uvijek ima kompenzirajući utjecaj na svijest. Npr. projekcija omogućava osobi da, bar na neki način, postane svjesna određenog nesvjesnog sadržaja. U slučaju naših primjera to bi značilo da projekcija agresije omogućuje osobi koja projecira bolji odnos s agresijom u sebi i na taj način omogućuje da se ta agresija koristi na svjestan način i u konstruktivnije svrhe (kao recimo u samoobrani: verbalnoj ili fizičkoj). Projekcija anime i animusa u partnerskim odnosima nam omogućuje da kroz kontakt s partnerom lakše prepoznamo naše nesvjesne karakteristike. Kroz razne sukobe kroz koje prolazimo, otvara se mogućnost da prepoznamo karakteristiku našeg protivnika u nama samima. Asimilacijom projeciranog sadržaja unutarnji i vanjski aspekt takvog konflikta nestaje.
 
U kontekstu iznesenih ideja, možemo se pitati koji psihički sadržaj je aktivan, nesvjestan i projeciran u kontekstu referenduma o braku?
 
Muškost i Ženstvenost
 
Za razliku od biološke spolnosti, psihološka spolnost je daleko manje diferencirana. U svakoj ženi i muškarcu postoje i muške i ženske psihološke karakteristike. Ideju što predstavlja psihološka muškost i ženstvenost možemo dobiti promatrajući npr. grčke bogove i područja njihovog djelovanja, ovisno jesu li muškog ili ženskog spola. Kineski yin i yang su isto tako jako prikladni za razumijevanje muškog i ženskog psihološkog aspekta. Psihološki gledano, svaki muškarac u sebi ima: yin i yang, Zeusa i Heru, Aresa i Afroditu, pitanje je samo kojih je karateristika svjesniji.
 
Jedan od velikih problema zapadnog društva je naglasak svijesti na muškim psihološkim karakteristikama (muškost je kada znamo što želimo i kada učinimo što je potrebno da to i ostvarimo). Ženske psihološke karakteristike (instinkti, emocije, nesvjesno i dr.) zbog toga su potisnute. Posljedica toga je neravnopravonst spolova (tj. ženstvenosti) kako u društvu tako i u unutarnjem svijetu svakog muškarca i žene.
 
Individuacija zapadnog čovjeka, često je usmjerena na ispravljanje takve jednostranosti i teži svjesnoj emancipaciji ženskih psiholoških karakteristika. U realnosti potisnuta ženstvenost počinje djelovati na način da obuzima svijest i djeluju u neku ruku neovisno o njoj. Efekte potisnute ženstvenosti i jednostrane muškosti možemo prepoznati u problemima modernog društva; opsjednutost izgledom, materijalizam, ekološki problemi, ekstremizam i sl. Možemo zaključiti kako je asimilacija ženstvenosti od ogromne važnosti ne samo za psihološko zdravlje pojedinca već i budućnost naše civilizacije. U tom kontekstu možemo očekivati da nesvjesno reagira na takvu jednostarnost i vrši kompenzacije koje se mogu prepoznati i u skorašnjem referendumu.
 

Simbolički i psihološki gledano, brak predstavlja stanje ravnopravnosti muškosti i ženstvenosti u nama samima, bez obzira jesmo li muškarac ili žena. Ako tendencija za tom jednakošću nije prepoznata od strane svijesti, ona je nesvjesna, kontaminirana s osobnim kompleksima i konfliktima i možemo je prepoznati u ideji referenduma o braku. U tom kontekstu, za konzervativniju stranu konflikta, referendum predstavlja rješenje problema nejednakosti psihološke muškosti i ženstvenosti.
 
I druga, liberalnija strana u konfliktu ima mogućnost da ostane nesvjesna dijela svoje osobnosti. Psihodinamika je u tom slučaju pomalo drugačija. Kao što je u prvom slučaju svijest bila u identifikaciji sa psihološkom muškosti, tako je u slučaju liberelnije struje svijest identificirana sa psihološkom ženstvenosti. Represivna psihološka muškost time nije izgubila svoju snagu već je potisnuta, djelomično još uvijek nesvjesna i kao takva predmet projekcije.  Objekt projekcije je nitko drugo nego tradicionalnija struja.
 

Za kraj možemo reći da se problem muškosti i ženstvenosti nemože riješiti u areni društvenih konflikata koji su samo simptom unutarnje disocijacije i bez obzira na ishod referenduma, psihološki problem neće biti riješen dokle god svatko od nas ne preuzme breme neravnopravnosti psihološke muškosti i ženstvenosti u nama samima i ne pokuša riješiti problem tih psiholoških suprotnosti u osobnom životu.
Nekako osjećam da je individuacija pojedinca jedino trajno riješenje.


srijeda, 20. studenoga 2013.

Individuacija - pitanja i odgovori

Što podrazumijevamo pod pojmom individuacije?

Individuacija je process psihološkog razvoja kojim se individualna bića formiraju i diferenciraju. Ona predstavlja stvaranje i razvoj osobe čija psihologija se razlikuje od opće, kolektivne psihologije. To je proces čiji je cilj razvoj individualne osobnosti. Psihološka individualnost je u početku nešto nesvjesno i svjesna je samo toliko koliko je osoba svjesna svoje različitosti od ostalih. Samo dok smo svjesni različitosti naše osobnosti u odnosu na ljude koji nas okružuju, možemo govoriti o psihološkoj jedinki. Proces osvještavanja te razlike se zove individuacija.
Proces individuacije je nešto što se polako dešava tijekom cijelog života a slučaju određenog zastoja postoji velika mogućnost razvoja neuroze. Liječenje neuroze se temelji na uklanjanju zastoja i aktivnoj potpori procesu individuacije.

Što možemo učiniti za našu individuaciju?

Problem individuacije možemo razumijeti kroz primjer kompleksa. Individuacija (in-dividuum) znači nepodjeljen, a dokle god posjedujemo komplekse, u neku ruku smo podijeljeni. U jednoj situaciji djelujemo i razmišljamo na jedan način, a u drugoj na drugačiji, ovisno koji kompleks je konsteliran. Asimilacijom kompleksa postajemo sve manje i manje podijeljeni i na kraju individuiraniji. Dakle, jedan od načina da se individuiramo je rad na svojim kompleksima.
Na problem individuacije možemo gledati i kroz teoriju psiholoških tipova. Asimilacijom manje diferencirane funkcije, zapravo se individuiramo.
Tu je i problem arhetipova, posebno sjenke, anime i animusa i Self-a. Kako postajemo svjesniji njihove dinamike, utjecaja i kako mjenjamo svoje vrijednosti, i ideje u skladu s tim , zapravo individuiramo.
Na kraju se sve svodi na smisleni odnos svijesti i nesvjesnog. Jedan od načina da ga postignemo je rad na snovima i aktivna imaginacija koji kao nuspojavu djeluju na komplekse, tipološku dinamiku i odnose s arhetipovima.
 
Je li individuirana osoba sretnija?
 
Kažu kako je sreća stanje blagostanja i zapravo ugodno i zadovoljavajuće iskustvo. Kako se osoba individuira, polako uviđa da je to stanje ostvarivo čak i kada se suočavamo s patnjom, pa čak i neugodno iskustvo može biti zadovoljavajuće i nešto od čega ne bježimo.
Ideja sreće se zapravo mijenja kako osoba prolazi kroz proces individuacije. Možemo reći da je stanje sreće zamijenjeno s idejom smisla i ta ideja postaje veća, važnija i sveobuhvatnija nego ideja sreće. Ako osjećamo kako nešto što radimo ili način na koji živimo ima smisla, i patnja i tuga se lakše podnose. Tako da na pitanje “Je li individuirana osoba sretna?” nije moguće odgovoriti jer sreća nije nešto što je smisao i cilj individuacije. Individuirana osoba ima život koji za njega ima više smisla, ali njegov život nije nužno sretniji od osobe koja ne radi na individuaciji. Iako, zapravo, u dubini duše, sjeme određenog zadovoljstva klija i polako prožima cijelo biće osobe koja radi na svojoj individuaciji i čini je sretnijom, čak i kada je nesretna.

Je li individuirana osoba zdrava?

Biti psihološki zdrav značilo bi da nemamo nikakve psihološke rane.  Ali, stanje u kojemu se osjećamo zdravi je relativno kratkotrajno jer život od nas zahtijeva kontinuiranu prilagodbu promjenjivim uvjetima u kojima se nalazimo. Svaka prilagodba zahtijeva promjenu u načinu razmišljanja i življenja koja nikada nije bezbolna i svaka takva promjena ostavlja ranu i zahtijeva ozdravljenje.
Razlika između neurotične i individuirane osobe je u tome što je neurotična osoba zaglavljena u stanju ranjenosti, dok individuirana osoba ima mogućnost da kontinuirano sama sebe liječi. Dakle, individuirana osoba nije ništa zdravija od neurotične osobe, razlika je u tome što individuirana osoba ima bolju prognozu za ozdravljenjem.
 
Ovisi li individuacija o starosti?

Individuacija, u klasičnom smislu, je proces karakterističan za drugu polovicu života i temelji se na ostvarivanju određenog kontakta s nesvjesnim. Ali, ako radimo s mladim ljudima i njihovim snovima, slikama i drugim produktima nesvjesnog, naglasak rada u psihoterapiji nije na uspostavljanju kontakta s nesvjesnim nego na razvoj dovoljno dobre diferencijacije između osobe i nesvjesnog.  Neuroza mladih često proizlazi iz prebliskog kontakta s nesvjesnim koji ih onemogućuje da „osvoje svijet“. Neuroza starijih proizlazi iz neostvarenog kontakta s nesvjesnim zbog čega imaju osjećaj da trebaju osvojiti svijet čak i kada potreba za unutarnjim razvojem postaje puno važnija. Iz toga proizlazi bitna razlika u individuaciji mladih i starijih. Iako se ta dva aspekta razvoja često preklapaju i kod mladih i kod starijih.
 
Je li individuirana osoba savršena?

Tu se možemo pitati što znači savršenost. Prema definiciji savršenost je stanje bez mana, a ako postoji mana onda nema savršenosti. U kontekstu individuacije možemo reći da su naši kompleksi naše mane, pa ako je osoba potpuno savršena onda nema kompleksa. Praktički, to je nemoguće ostvariti.
Ono što nas razlikuje od životinja je naš ego i taj organ naše svijesti je ono što nas čini ljudima. Fenomenološki, ego je također kompleks. U tom konteksu, naše mane nas čine ljudima tako da možemo reći da individuacija nije povezana s idejom savršenosti.
 
Osjeća li se individuirana osoba ispunjenom?

Možda se osjećaj ispunjenosti može najbolje opisati simbolom “vode života” koja se ponekad pronalazi u bajkama i alkemiji. Simbolički, voda života predstavlja psihološko iskustvo i osjećaj kako naš život ima smisla i teče u pravom smjeru. Čak i životne nedaće i udarci sudbine se mogu prihvatiti ako osoba ima kontakt s “vodom života” u sebi.
Taj kontakt možemo ostvariti ako promatramo naše snove, možda ponekad igrom sudbine, ali zapravo taj kontakt možemo ostvariti samo na putu individuacije. Možemo reći kako je individuacija jedini kriterij osjećaja ispunjenosti i smisla.



petak, 31. svibnja 2013.

Psihodinamika depresije

Uređujući staru dokumentaciju, naišao sam na jedan mali esej koji sam počeo pisati, najvjerojatnije kao pripremu za ispit. Esej govori o depresiji i psihodinamici depresije sa stajališta analitičke psihologije. Pomislio sam da bi bio dobar početak za blog koji već neko vrijeme planiram započeti. Naslov eseja je "Depresija i analitička psihologija". Ovdje ga u skraćenoj verziji možete pročitati.

Depresija i analitička psihologija

Depresija ima svoj biološki i psihološki aspekt. Psihijatrija je vezana uz biološki aspekt, psihoterapija uz psihološki. Ovaj članak govori o psihološkom aspektu depresije.

Analitička psihologija pretpostavlja  da u nama postoje samoregulirajući mehanizmi, kako biološki i fiziološki (recimo, imunološki sistem reagira na patološke organizme koji uđu u tijelo ili se znojimo kada nam je vruće) tako i psihološki.

Samoregulirajući psihološki mehanizam djeluje na našu svijest kada ona ne zadovoljava potrebe adaptacije na vanjske ili unutarnje događaje i omogućuje nam kontinuiranu adaptaciju na životne promjene.

Ponekad svijest ne može prihvatiti kompenzacije potrebne za promjenu svjesnog stava. Rezultat toga je potiskivanje sadržaja potrebnih za novu adaptaciju.

Samoregulirajući psihološki mehanizam preusmjerava sve više energije nesvjesnom stavu potrebnom za novu adaptaciju i nakon nekog vremena sama svijest ostaje bez energije potrebne za svakodnevni rad. Taj nedostatak energije osjećamo kao depresiju.

Depresijom je, dakle, energija koja je dosad bila na raspolaganju našoj svijesti, usmjerena u nesvjesno. Ta energija se manifestira u pojačanoj aktivnosti nesvjesnog (npr. simbola u snovima) koje sadrži i novi nesvjestan stav. Analiza i interpretacija snova je postupak kojim možemo dobiti ideju o tom novom stavu potrebnom za rješavanje problema zbog kojega je i došlo do depresije.

Kliničko-psihoterapeutski gledano, depresija je simptom potrebe za promjenom svjesnog stava. Takvom promjenom, energija ponovno postaje raspoloživa svijesti što dovodi do prestanka depresivnog stanja.

U analitičkoj psihologiji postoji i pojam kreativne depresije. Kreativna depresija je pojava, koju dobro poznaju umjetnici i ljudi koji se bave kreativnim poslom, kada nastanku novog djela prethodi veća ili manja depresija. Energetski gledano, samoregulirajući psihološki mehanizam preusmjerava energiju iz svijesti u sadržaj koji kasnije nastaje kreativnim radom.

I jedna i druga depresija imaju istu psihodinamiku; u kliničkoj depresiji kreativno djelo je novi psihološki stav svijesti, a u kreativnoj depresiji kreativno djelo je kip, pjesma ili esej.

Depresija, dakle, nije samo nešto negativno nego i važan aspekt kreativnog procesa.

utorak, 28. svibnja 2013.

Simboli

Kada se manifestira, arhetip može biti percipiran od svijesti u određenom obliku. Taj oblik nazivamo simbolom. Arhetip nije ograničen takvom manifestacijom, ali kada god se zbog životne ili psihološke situacije aktivira određeni arhetip, gotovo uvijek se istovremeno pojavljuje u obliku simbola koji možemo percipirati u našim snovima, fantazijama ili kreativnim djelima.

Simbol se uvijek temelji na arhetipu ali njegov sadržaj je određen sadržajem svijesti. Možemo reći kako svjesni sadržaj koji izražava nešto nesvjesno. Kao npr. pjesma pjesnika koja se sastoji od slika i izraza koji su sami po sebi svjesni ali cjelokupna pjesma izražava nešto što je zapravo nesvjesno. Arhetipovi su nabijeni energijom i imaju mogućnost da privuku određeni sadržaj svijesti koji najbolje odgovara da se izrazi i uspostavi kontakt sa sviješću tako da možemo reći kako zidar sanja ciglu, pekar kruh a fizičar atome ali bez obzira na to što sanjamo, značenje simbola je često sakriveno iza fasade svakodnevnih iskustava. Nadalje, snovi i motivi koji se u njima javljaju, predstavljaju simbole najjednostavnijem obliku gdje se arhetip utjelovi i postaje nešto sa čime možemo baratati.


Možemo reći kako su simboli „slike“ koje iza vidljivog značenja prezentiraju nevidljivo, dublje i sakriveno značenja. Simbol je zapravo skup svjesnih asocijacija koje izražavaju određeno nesvjesno značenje.


Koja je razlika između simbola i znaka? Svaki pristup koji razumije simbolički izražaj kao analogiju nečega što je znano je semiotički. Pristup koji interpretira simbolički izražaj kao najbolju moguću ekspresiju nečega što je nepoznato je simbolički. Iz toga možemo zaključiti kako nije moguće da svojom odlukom kreiramo pravi simbol sa točno određenim značenjem budući da stvaranje simbola pretpostavlja djelovanje nesvjesnog nad kojim nemamo nikakvu kontrolu.

Nadalje, simbol može degenerirati u znak. Ako je simbol izražaj nečega živoga, tada je on i izražaj nečega što se ne može karakterizirati na bolji način. Križ, znak kršćanstva ili simbol patnje i dr. Kada simboli vjere postanu znakovi, to je prvi signal da zapravo više ne izražava nesvjesno i ne pomaže ljudima da uspostave kontakt sa arhetipskim tendencijama unutar sebe.


Možemo reći kako u nama postoji snažna potreba uspostavljanja kontakta sa simbolima u nama. Kada nismo kontaktu sa simbolima u nama, ostajemo ranjivi prema neurozama, konfliktima i simptomima. Kako to možemo ostvariti? Pokušati uspostaviti kontakt sa značenjem simbola revitalizira cijelo biće, mišljenje, taktilnost, intuicija i osjećanje.
Simbol je medijator između arhetipske psihe (kolektivnog nesvjesnog) i svijesti. Proces stvaranja simbola Jung naziva transcendentalna funkcija. Funkcija koja omogućuje prijelaz iz jednog psihološkog stava  u drugi. Simbol omogućuje da energija koja je bila zarobljena u instinktivnoj i nesvjesnoj radnji se približi svijesti i njenom kooperacijom postaje, barem djelomično, na njezinom raspolaganju.


Arhetipovi su nešto nesvjesno i problem njihovog razumijevanja je sličan situaciji kada nam osoba koja govori jezik koji ne razumijemo pokušava objasniti nešto na tom jeziku. I kao što ta osoba pokušava komunicirati željenu misao općeprihvaćenim pokretima, zvukovima i sl., tako nam i nesvjesno tu zdravu tendenciju može približiti samo simbolima. Psihoterapija i psihoanaliza mogu biti nevjerojatno obogaćene upotrebom simbola jer omogućuju da klijent uspostavi kontakt sa zdravim tendencijama u sebi.


Osim u psihoterapiji, simboli imaju važnu ulogu i u umjetnosti i religiji. Plemensko znanje, bajke, mitologija, religija i religijski obredi imali su zadatak da zadrže kontakt ljudske svijesti s arhetipovima i omoguće nam da oni na nas djeluju i da nas mijenjaju. Moderan čovjek osjeća da nema korijena i nesvjesne razvojne tendencije više nemaju načina da se izraze. Analitička psihologija i psihoterapija imaju mogućnost da modernom čovjeku olakšaju uspostavljanje izgubljenog kontakta s tim razvojnim, arhetipskim tendencijama i da kroz taj kontakt pronađe svoje korijene i smisao. Simbol je jedan od putova da to i ostvarimo.

petak, 24. svibnja 2013.

Psihološki tipovi

Psihološke funkcije

Na koji način se orijenitramo u vanjskom i unutrašnjem svijetu?

Prvo što je potrebno je da nešto percipiramo, jer bez toga niti ne znamo da nešto je. To bi bila prva funkcija svijesti, nazovimo je taktilnost.

Nakon toga moramo imati funkciju koja nam govori što je to što percipiramo i tu funkciju možemo nazvati mišljenje. To nam ne govori puno jer ne znamo kolika je vrijednost toga što smo percipirali za nas ili za okolinu.

Treća funkcija nam govori o vrijednosti toga što smo percipirali i tu funkciju možemo nazvati osjećanje.

Sada znamo već puno, ali još moramo uzeti u obzir vrijeme. Postoji budućnost i prošlost koja nije sadržana u prve tri funkcije. Još nam nedostaje mogućnost da odredimo odakle to što smo primjetili dolazi i što će se s time dogoditi. Funkciju koja nam daje odgovore na ta pitanja možemo nazvati intuicija.

Od podataka koje dobijemo od sve četiri funkcije imamo kompletnu sliku. Ali postoji kvaka.

Najčešće svjesno ne koristimo sve funkcije već jednu ili dvije koje smo razvili vrlo dobro. Zapravo ljude možemo razlikovati prema najrazvijenijim funkcijama. Taktilnost je razvijena kod majstora, kirurga, kipara, kuhara... Mišljenje kod matematičara, filozofa, pravnika... Osjećanje kod tete u vrtiću... i intuicija kod brokera, poduzetnika i političara...

Razvoj jedne funkcije pretpostavlja zapostavljanje suprotne funkcije. Ako mislimo, ne možemo i osjećati, ako percipiramo taktilnošću, ne možemo percipirati i intuicijom. To je kao studij s četiri kolegija koja su toliko opširna da stignemo učiti samo za jedan ili dva, a to se naravno i odražava na ocjenama. Ako imamo odličan iz mišljenja, onda možemo očekivati i lošu ocjenu iz osjećanja ili ako imamo odličan iz taktilnosti, ne možemo imati i odličnu ocjenu iz intuicije.

Ekstraverzija i introverzija

Ako promatramo taktilnost kao psihološku funkciju, ona je s jedne strane vezana uz objekt koji percipiramo, no isto tako se možemo pitati tko i sa čime percipira.

Neki ljudi uživaju u šetnji prirodom zbog same ljepote prirode, a neki zbog toga kako se u prirodi osjećaju. Svaka funkcija ima svoj subjektivni i objektivni aspekt. Ako je naša svijest više orjentirana subjektivnim aspektom onda možemo reći da smo introvert, a ako je više orjentirana objektivnim aspektom, onda možemo reći da smo ekstravert. Isto vrijedi za sve funkcije.

Psihoterapija

Prvi aspekt su međuljudski odnosi. Misaoni tip i osjećajni tip će vrlo teško naći zajednički jezik i ako se pitamo zašto nekoga ne volimo ili nam je antipatičan, često on ili ona imaju različitu superiornu funkciju. Razumjevanje tipologije nam omogućuje da razumijemo osobe s drugačijom primarnom funkcijom, ako je ta druga osoba naš otac, sestra ili bračni drug onda važnost razumjevanja tipologije postaje jasna.

 S druge strane, primarna psihološka funkcija je genetski određena, ali ponekad se desi da je dijete rođeno u obitelji koja ne cijeni tu funkciju i da bi se dijete prilagodilo mora razvijati funkciju koja joj nije primarna. Problem je što ta osoba ne živi "punim plućima", ne radi ono za što je stvorena i rođena. Takav način života dovodi do psiholoških, a ponekad i zdravstvenih problema. U tom slučaju smijer psihoterapije je taj da klijent otkrije svoju primarnu funkciju i da ju počne živjeti koliko je god to moguće.

Zadnji aspekt tipologije je da smo svi mi kompletne osobe i imamo sve četiri funkcije iako možda nismo toga uvijek svijesni. Sve one aspekte tiplogije koje nismo razvili, ostavili smo u nesvjesnom i oni djeluju prema potrebi, nažalost često u infantilnom obliku. Naše nesvjesno je obilježeno onim aspektima tiplogije koje nismo razvili. Ako se često nalazimo u situacijama gdje moramo koristiti i funkcije koje nismo razvili, imamo problem. Zato je važno da se koliko toliko snalazimo sa svim funkcijama. Ako koristimo primjer s kolegijima, cilj nam je imati prolaznu ocjenu iz sva četiri.

utorak, 21. svibnja 2013.

Arhetipovi

"Pojam arhetipa se često krivo razumije da predstavlja točno određene mitološke slike ili motive... baš suprotno, arhetip je nasljeđena tendencija ljudskog uma da formira mitološke motive - reprezentacije koje beskonačno variraju bez da gube svoj osnovni obrazac... Ta nasljedna tendencija je instinktivna, kao specifičan nagon gradnje gnijezda, migracije i sl. u ptica. Te kolektivne reprezentacije se mogu naći svugdje i karakterizirane su istim ili sličnim motivima. Ne mogu se povezati s određenim vremenom ili rasom. Nemaju znano porijeklo, i mogu se reproducirati čak i gdje se prijenos migracijom može isključiti."
C. G. Jung

Arhetipovi su čimbenici i motivi koji uređuju psihički sadržaj u određene slike koje karakteriziramo kao arhetipske, ali na takav način da možemo percipirati samo efekt njihovog djelovanja. Postoje i prije nego svijest i predstavljaju strukturalne dominante psihe.

Kolektivno nesvjesno se sastoji od arhetipova.  Ono predstavlja živi sistem reakcija, spremnosti na reakciju i načina razmišljanja koji određuju život pojedinca na nevidljiv način. Ono nije samo a priori povijesno uvjetovano stanje već izvor instinkta jer arhetipovi su jednostavno rečeno forme koje instinkti preuzimaju. Svaki instinkt ima svoj arhetipski ekvivalent i svaki arhetip svoju instinktivnu bazu.

Psihologija životinja je organizirana na taj način da određena slika pokreće određenu reakciju specifičnu za tu životinjsku vrstu. Gradnja gnijezda, ritualni ples pčela, obrambeni mehanizam hobotnice i otvaranje paunovog repa su neki od primjera. Takvo uređenje života životinja je određeno unutarnjim faktorom čije djelovanje u psihologiji ljudi pronalazimo u svijetu arhetipova.

....

Arhetip predstavlja obrazac ponašanja što je i njegov biološki aspekt. Novorođeno dijete nije tabula rasa već je rođeno sa mozgom koji u sebi već ima potencijal ljudskosti tj. mozak djeteta upija vanjske podražaje i sadrži ne bilo kakvu spremnost na reakciju na njih nego specifičnu spremnost. Ta spremnost se bazira na instinktima. Možemo reći kako je psiha novorođenog djeteta kao fotografska ploča koja je bila u ekspoziciji tijekom prijašnjih generacija.

Možemo reći da su arhetipovi organi psihe. Kao što organi reagiraju na određene promjene tako i psiha reagira na određene promjene. Ta reakcija je uvjetovana jednako kao što su uvjetovane i reakcije organa. Kada je ta reakcija nesvjesna ili potisnuta, možemo očekivati stvaranje arhetipskih slika u našim snovima i slikama koje u ogromnoj mjeri odgovaraju slikama koje možemo prepoznati u svjetskim religijama, mitovima i bajkama.

....

Sjenka

Odcjepljeni aspekt ličnosti koji se ipak nalazi usko povezan sa osobom i njezinim nediferenciranim funkcijama, tj. psihološkim funkcijama koje nisu dovoljno razvijene. Ona predstavlja urođenu predispoziciju koju odbacujemo na osnovi etičkog, estetskog ili nekog drugog razloga jer nije u skladu sa našim svjesnim stavom i uvjerenjima. Njen razvoj prati razvoj ega i sve što ego ne treba ili nije kompatibilno s njim završava kao dio sjenke. U tom kontekstu možemo reći kako dijete nema sjenku već je ona karakteristična za razvijenu svijest odrasle osobe.

....

Uzimanje u obzir sjenke znači da preuzmemo beskompromisan kritički stav prema samom sebi što je teško jer kao i sav ostali nesvjestan sadržaj, tako i sjenku najčešće percipiramo kroz projekciju. Uvijek je netko drugi kriv, ali samo dok nismo svjesni svoje sjenke. Sjenka u analizi uvijek sa sobom povlači velike otpore i zapravo puno analiza stane na tom koraku. Ako netko uspije da povuče sve te projekcije, to nije kraj jer umjesto ljudi oko njega, taj čovjek je postao sam sebi problem. Svjestan je da sve što nije u redu u svijetu, zapravo nije u redu u njemu  samome i ako uspije učiniti nešto sa svojom sjenkom, uspio je učiniti nešto sa svijetom. Uspio je na svoja leđa staviti barem dio velikog svjetskog problema.

Persona

Persona je usko vezana uz tj. najviše diferencirana funkcija. Ona predstavlja sistem psihičkih reakcija i odnosa sa kojima dolazimo u kontakt sa vanjskim svijetom. Manje diferencirane funkcije manje doprinose sadržaju persone.

Persona je funkcionalni kompleks koji je nastao zbog potrebe za adaptacijom ali nije identičan cjelokupnoj osobnosti. Usko je povezan u kontekstu odnosa prema objektu, tj. vanjskim svijetom i zapravo predstavlja kompromis između osobnosti i zahtijeva društva (ono što obitelj i društvo žele da budemo). 

...

Više o arhetipovima anime i animusa možete pročitati ovdje (Anima i animus)

....

Edukacija - Analitička psihologija (I)

Ovdje je prikazan samo dio cjelokupnog predavanja. Ako želite saznati više o temi, predlažemo vam da se prijavite na ciklus predavanja i seminara Hrvatskog društva za analitičku psihologiju koji se periodički održavaju u Zagrebu i drugim gradovima. Edukaciji možete prisustvovati u cijelosti ili se možete prijaviti samo na predavanja i seminare koji vas zanimaju. Više o edukaciji, temama koje ćemo pokriti, njenoj svrsi i cilju možete saznati ako pratite ovaj link - Analitička psihologija (I). 

Nadamo se susretu na jednoj od slijedećih edukacija Hrvatskog društva za analitičku psihologiju.

3. Perceiving the Bull
I hear the song of the nightingale.
The sun is warm, the wind is mild,
willows are green along the shore -
Here no Ox can hide!
What artist can draw that massive head,
those majestic horns?