petak, 31. svibnja 2013.

Psihodinamika depresije

Uređujući staru dokumentaciju, naišao sam na jedan mali esej koji sam počeo pisati, najvjerojatnije kao pripremu za ispit. Esej govori o depresiji i psihodinamici depresije sa stajališta analitičke psihologije. Pomislio sam da bi bio dobar početak za blog koji već neko vrijeme planiram započeti. Naslov eseja je "Depresija i analitička psihologija". Ovdje ga u skraćenoj verziji možete pročitati.

Depresija i analitička psihologija

Depresija ima svoj biološki i psihološki aspekt. Psihijatrija je vezana uz biološki aspekt, psihoterapija uz psihološki. Ovaj članak govori o psihološkom aspektu depresije.

Analitička psihologija pretpostavlja  da u nama postoje samoregulirajući mehanizmi, kako biološki i fiziološki (recimo, imunološki sistem reagira na patološke organizme koji uđu u tijelo ili se znojimo kada nam je vruće) tako i psihološki.

Samoregulirajući psihološki mehanizam djeluje na našu svijest kada ona ne zadovoljava potrebe adaptacije na vanjske ili unutarnje događaje i omogućuje nam kontinuiranu adaptaciju na životne promjene.

Ponekad svijest ne može prihvatiti kompenzacije potrebne za promjenu svjesnog stava. Rezultat toga je potiskivanje sadržaja potrebnih za novu adaptaciju.

Samoregulirajući psihološki mehanizam preusmjerava sve više energije nesvjesnom stavu potrebnom za novu adaptaciju i nakon nekog vremena sama svijest ostaje bez energije potrebne za svakodnevni rad. Taj nedostatak energije osjećamo kao depresiju.

Depresijom je, dakle, energija koja je dosad bila na raspolaganju našoj svijesti, usmjerena u nesvjesno. Ta energija se manifestira u pojačanoj aktivnosti nesvjesnog (npr. simbola u snovima) koje sadrži i novi nesvjestan stav. Analiza i interpretacija snova je postupak kojim možemo dobiti ideju o tom novom stavu potrebnom za rješavanje problema zbog kojega je i došlo do depresije.

Kliničko-psihoterapeutski gledano, depresija je simptom potrebe za promjenom svjesnog stava. Takvom promjenom, energija ponovno postaje raspoloživa svijesti što dovodi do prestanka depresivnog stanja.

U analitičkoj psihologiji postoji i pojam kreativne depresije. Kreativna depresija je pojava, koju dobro poznaju umjetnici i ljudi koji se bave kreativnim poslom, kada nastanku novog djela prethodi veća ili manja depresija. Energetski gledano, samoregulirajući psihološki mehanizam preusmjerava energiju iz svijesti u sadržaj koji kasnije nastaje kreativnim radom.

I jedna i druga depresija imaju istu psihodinamiku; u kliničkoj depresiji kreativno djelo je novi psihološki stav svijesti, a u kreativnoj depresiji kreativno djelo je kip, pjesma ili esej.

Depresija, dakle, nije samo nešto negativno nego i važan aspekt kreativnog procesa.

četvrtak, 30. svibnja 2013.

Depresija i kreativnost - I. dio

O ovoj temi odlučio pisati u slijedećih nekoliko postova. Ovo je prvi dio od četiri posta koji su dio cjeline s temom Depresija kreativnost.

I. dio -  Psihološki stav

Bajke, mitologija, religija i alkemija u simboličkim slikama prikazuju proces psihološkog razvoja i rasta. Neke od simbola koji se u njima pojavljuju možemo povezati sa stanjem zbunjenosti, izgubljenosti, tuge i depresije. Takva stanja u pričama i predajama najčešće dovode do razvoja do kojega ne bi došlo da tog negativnog stanja nije bilo.

Koja je svrha takvih stanja i mogu li ona dovesti do pozitivne promjene u našim osobnim životima? Na takva i slična pitanja pokušat ću vam dati odgovor. Isto tako, pisati ću pozitivnim aspektima negativnih emocionalnih stanja kroz teoriju i primjere iz prakse.
Ovo je zahtjevna tema i u ovom obliku teško mogu izbjeći situaciju da ne pojednostavljujem.

Psihološki stav

Psihološki stav je spremnost psihe da djeluje ili reagira na određeni način. To znači da određeni podražaj kod jedne osobe ima dalekosežne posljedice, a kod druge male ili nikakve. Imati stav znači da smo spremni reagirati na određeni način, čak i kada je taj stav nesvjestan.

Psihološki stav predstavlja očekivanja, a očekivanje uvijek djeluje selektivno i s osjećajem smjera. Očekivanja su određena snažnim emocionalnim sadržajem koji promovira percepciju i apercepciju svega sličnog samom sebi i blokira ono što je različito. To je osnovni uzrok jednostranosti svjesne orijentacije. Takav način funkcioniranja bi doveo do kompletnog gubitka ravnoteže da ne postoji kompenzacija, tj. funkcija psihe koja teži da dovede do psihičke ravnoteže.

Primjer 1.
Osoba koja je svjesna koliko je život težak imat će stav koji kontinuirano pretražuje nešto neugodno. Takva neravnoteža je kontinuirano kompenzirana nesvjesnim očekivanjem zadovoljstva.

Primjer 2.
Osoba koja je potlačena ima svjesni stav koji kontinuirano očekuje ugnjetavanje, ona odabire taj aspekt iz općeg iskustva života i "njuši" ga svugdje. Njegov nesvjesni stav teži moći i superiornosti.

Dvojnost psihološkog stava je normalan fenomen i ima nepovoljan utjecaj samo kada je jednostranost prevelika.

Psihološki stav je rezultat svih faktora koji imaju važan utjecaj na psihu, kao: urođena predispozicija, utjecaj okoline, edukacija, životna iskustva, uvjerenja, kolektivna stajališa i dr. Cijela psihologija osobe je orjentirana u skladu s njegovim psihološkim stavom.
Psihološki stav je odgovoran za individualne razlike između osoba. Koliko velike te razlike mogu biti, možda se najbolje vidi u osobnim preferencama i u tome što volimo i nevolimo. Ovisno o psihološkom stavu, svaki instinkt i svaka psihološka funkcija može biti subordinirana drugoj. Ego ili moć može učiniti seksualnost svojom slugom ili seksualnost može biti gospodar ega. Mišljenje može biti iznad osjećaja ili osjećaji mogu zavladati mišljenjem, sve ovisno o psihološkom stavu.

Psihološki stav je fenomen koji je jako teško istaživati zbog toga jer je određen velikim brojem varijabli od kojih su mnoge nesvjesne. Ali, u praksi određeni psihološki stavovi se mogu raspoznati.
Četiri temperamenta (sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik) opisuju moguće psihološke stavove. Jedan od pokušaja je i Jungova tipologija i njegovi psihološki tipovi. Tako postoje: misaoni, osjećajni, taktilni i intuitivni psihološki stavovi. Osim psiholoških stavova (kojih ima puno i nisu ograničeni nabrojanim), postoje i socijalni stavovi, tj. oni koji su pod utjecajem kolektivnih ideja. To su najčešće riječi koje često završavaju na -izam: feminizam, liberalizam, komunizam i sl. Oni su također važni i u nekim slučajevima mogu imati više utjecaja na osobu nego individualni psihološki stavovi.

Psihološki stav određuje npr. vaše mišljenje prema pobačaju, suživotu crkve i države, Vladi; određuje kako vidimo sebe i druge, određuje ono čemu težimo i naše vrednovanje onoga što imamo; određuje naše odnose, odluke i identitet.. Zapravo psihoterapija i cijela ideja pomoći koju psihoterapeut pruža se temelji na promjeni psihološkog stava osobe koja koja je u psihoterapiji, iz neprilagođenog u prilagođeni.

Za sada toliko o psihološkom stavu. Slijedeći post pisati ću o konceptu apercepcije i značenju negativnih emocionalnih stanja (depresija, anksioznost i sl.) za promjenu neprilagođenog psihološkog stava.

Depresija i kreativnost - II. dio

Apercepcija

Apercepcija je psihički proces kojim se novi sadržaj artikulira sa sličnim već postojećim sadržajem na način da on postaje razumljiv. Taj proces je nekad kratkotrajan, a nekada je potreban mukotrpan rad da bi proces apercepcije bio završen.

Primjer 3.
Učenje je primjer apercepcije. Recimo, kada učimo matematiku, ne počinjemo s diferencijalnim računom. Počinjemo sa zbrajanjem, prirodnim brojevima i sl. Polako kako učimo naše znanje se proširuje (postojeći psihološki sadržaj) i u jednom trenutku imamo dovoljno usvojenog znanja da pomoću njega možemo apercipirati diferencijalni račun (novi sadržaj).

Primjer 4.
Čitanje ovog posta zahtijeva da se u vašim glavama dešava proces apercepcije. Ja vam pomažem govoreći o stvarima koje su vam razumljive (postojeći sadržaj), a objašnjavaju stvari koje još ne znate (novi sadržaj).

Primjer 5.
Interpretacija snova ili slika je proces apercepcije. U snu ili slici je prikazan određeni psihički sadržaj, koji je nesvjestan i nerazumljiv (npr. novi psihološki stav). Taj sadržaj se pokušava razumjeti u kontekstu: svjesnih događaja koji su prethodili snu, asocijacija osobe koja je san sanjala, arhetipskih paralela tj. drugim već postojećim i razumljivim sadržajima.

Promjena psihološkog stava

Analitička psihologija pretpostavlja da u nama postoje samoregulirajući mehanizmi, kako biološki i fiziološki (recimo, imunološki sistem reagira na patološke organizme koji uđu u tijelo ili se znojimo kada nam je vruće, zjenice se smanjuju kada je jako svjetlo) tako i psihološki. Samoregulirajući psihološki mehanizam djeluje na našu svijest kada ona ne zadovoljava potrebe adaptacije na vanjske ili unutarnje događaje i omogućuje nam kontinuiranu adaptaciju na životne promjene. Zapravo u nesvjesnom se stvara stav drugačiji od našeg svjesnog psihološkog stava i kompenzira jednostranost naše svijesti.

Ponekad svijest ne može prihvatiti kompenzacije potrebne za promjenu svjesnog stava. To se dešava jer u svijesti ne postoji psihički sadržaj koji nam može omogućiti da apercipiramo novi svjesni stav Zbog toga dolazi do potiskivanja sadržaja potrebnih za novu adaptaciju. Apercepcija je proces koji nam omogućuje da usvojimo novi psihološki stav. Psihoterapija bi bila nemoguća da ne postoji proces apercepcije koji dovodi do potrebne promjene.
Ako se apercepcija ne dogodi, samoregulirajući psihološki mehanizam preusmjerava sve više energije nesvjesnom stavu potrebnom za novu adaptaciju i nakon nekog vremena sama svijest ostaje bez energije potrebne za svakodnevni rad. Taj nedostatak energije osjećamo kao depresiju.
Depresijom je, dakle, energija koja je dosad bila na raspolaganju našoj svijesti, usmjerena u nesvjesno. Ta energija se manifestira u pojačanoj aktivnosti nesvjesnog (npr. simbola u snovima) koje sadrži i novi nesvjestan stav.

Psihoterapija omogućuje klijentu apercepciju novog psihološkog stava. Apercepciju novog psihološkog stava psihoterapeut i klijent ostvaruju na način da klijent govori o sebi, svojim problemima, odnosima s ljudima u svom životu, osjećajima i emocijama, nadama i razočarenjima, važnim anegdotama i pričama. Na taj način i klijent i psihoterapeut dobiju uvid u trenutačni psihološki stav klijenta.

Snovi, fantazije, kreativne tvorevine (slike, skulpture, pjesme, priče, imaginacija, i dr.) daju psihoterapeutu i klijentu uvid u nesvjesni aspekt situacije u kojoj se klijent nalazi.

Posebnu važnost ima odnos analitičara i klijenta. On često oponaša prošle i sadašnje odnose klijenta i prikazuje rezultat djelovanja svijesti i nesvjesnog na važne odnose u klijentovom životu.

Razgovor o sva tri aspekta, psihoterapeutova razjašnjenja psihičke situacije i uvid u činjenicu da su se ljudi i prije susretali sa sličnim problemima i rješavali ih, dovodi do različitih intelektualnih i emocionalnih reakcija kod klijenta. One djeluju na svijest klijenta i dovode do mogućnosti da klijent apercipira novi psihološi stav. Takva promjena omogućuje da svoje probleme vidi iz druge perspektive i riješi ih ili preraste.

Razumijevanje snova, slika i dr. produkata nesvjesnog,  ima dosta važnu ulogu u psihoterapiji. Jedna od tehnika je usporedba obrazaca u snovima s arhetipskim slikama koje se pojavljuju u bajkama, mitologiji, religiji, alkemiji, etnologiji i sl., te njihovo razumijevanje u kontekstu života klijenta.
 

Sljedeći post će govoriti o tome kako psihoterapeut ili psihoanalitičar mogu iskoristiti znanje tih područja u praktičnom radu s klijentima.

II. dio - Apercepcija i promjena psihološkog stava

Depresija i kreativnost - III. dio

Promjena psihološkog stava i arhetipovi
 

Arhetipovi su temelj nesvjesne psihe i kao takvi ne mogu se definirati u intelektualnom smislu. Ali, kako bi dobili ideju što su oni, možda možemo reći da je arhetip obrazac koji je temelj našeg života, kako psihološkog tako i biološkog.

Primjer 6.
Život životinja je uvjetovan instinktima, npr. gradnja gnijezda, ples pčela, putovanje jegulja. Možemo se pitati određuje li nešto naš psihološki život kao što instinkti određuju život životinja? Taj formativni element u psihologiji zovemo arhetipom.
Arhetip možemo percipirati kao nagon za akcijom (tj. zadovoljenjem instinkta) ili kao arhetipsku sliku u snovima, slikama i ostalim kreativnim uradcima. Instinkt je vanjski, a arhetipska slika unutarnji aspekt arhetipa.

Primjer 7.
Arhetipovi se aktiviraju u svakoj situaciji koja zahtijeva veliku promjenu svjesnog stava. Npr. kod odrastanja, početka veze, "herojskih" pothvata (kada smo suočeni s velikom životnom odlukom koju trebamo učiniti), majčinstva, starenja, smrti i sl. Takve životne promjene su praćene snovima u kojima možemo prepoznati arhetipske slike čije razumijevanje i povezivanje sa realnim životom nam može omogućiti kreativnu adaptaciju.
Arhetip postaje zaista kreativan tek kada smo svjesni njegovog djelovanja i kada naša svijest može imati određeni utjecaj na način na koji se arhetip izražava i djeluje. U tom slučaju moguće je ostvariti i iskoristiti taj kreativni potencijal. Za nas je važan jedan drugi problem koji se javlja kada je naš svjesni stav takav da se udaljujemo od arhetipske dinamike. Ta situacija nije zdrava i zahtijeva promjenu psihološkog stava.

Primjer 8.
Kada trebamo učiniti neki "herojski" pothvat npr. završiti studij, naći novi posao, izaći iz nezdrave veze ili uvesti neku potrebnu promjenu u naš život, a to ne učinimo iz nekog razloga (ili jednostavno nismo u mogućnosti da to učinimo), tada se udaljujemo od arhetipske dinamike. U takvoj situaciji možemo osjećati da sve što radimo nema smisla. Možemo se osjećati beznadno, anksiozno, depresivno i sl. Krivnja i sram su također karakteristični za takva stanja.
Izučavanje arhetipova i simbola koji se pojavljuju se u bajkama, mitovima, religiji i alkemiji, može nam pomoći da razumijemo svoje snove, slike i fantazije koji se javljaju u takvim situacijama. Njihovo razumijevanje otvara se mogućnost da apercipiramo novi psihološki stav koji je u skladu sa arhetipskom dinamikom.

Bajke
 
Bajke su najčišći izraz nesvjesnih kolektivnih psihičkih procesa. Oni prikazuju arhetipove u najjednostavnijem i najpreciznijem obliku.
Bajke često pričaju o kraljevima i njihovim kraljevstvima. Najčešće, na početku, kraljevstvo nije u dobrom stanju: kralj je bolestan, ili je kraljica neplodna ili neki drugi veliki problem muči kraljevstvo (situacija koja bi psihološki mogla odgovarati negativnom emocionalnom stanju uzrokovanom neprilagođenim psihološkim stavom). Kako bi riješili problem, kraljevi sinovi kreću u avanturu, ali ne uspjevaju. Na kraju kada su sve mogućnosti iscrpljene, često se javi najmlađi sin, ili neuki sluga ili netko tko nema nikakve šanse da razriješi situaciju (on predstavlja novi stav u nastajanju). Na kraju, on uspijeva, oženi princezu i postane novi kralj.
U realnosti, često na isti način vrednujemo i omalovažavamo ono što nam može pomoći da pobjedimo negativno emocionalno stanje. Razlog za to je što je ta mogućnost vrednovana od psihološkog stava koji je i kriv za cijelu situaciju.
Novi psihološki stav je najčešće nešto banalno, skoro nesvjesno, za što ne bi nikada rekli da predstavlja budući temelj naše psihologije, kao i heroji u bajkama.

Primjer 9.
Osoba je kao mlada imala želju da se umjetnički izražava. Život ju je odveo u drugom smjeru, udala se, našla posao i sl. S vremenom su se počeli javljati anksiozni simptomi koji su je mučili cijeli život. Nikad joj nije palo na pamet da se vrati umjetnosti, to je bila ludost iz mladosti. Igrom slučaja, nakon puno godina, je otkrila da se još uvijek želi baviti umjetnošću i upisala je studij umjetnosti. Začudo, anksiozni simptomi su nestali. Umjetnost u ovom slučaju predstavlja najmlađeg kraljevića ili neukog slugu koji može pomoći kraljevstvu.
Motive koji se pojavljuju u takvim bajkama, često, sanjaju ili slikaju ljudi koji se nalaze u situaciji da trebaju modificirati svoj svjesni psihološki stav (npr. osoba iz primjera). Razumijevanje tih motiva nam može dati ideju u kojem smjeru ta promjena mora ići.

Ostali postovi na temu Depresija i kreativnost:

I. dio -  Psihološki stav
II. dio - Apercepcija i promjena psihološkog stava
III. dio - Arhetipovi i promjena psihološkog stava (bajke)
IV. dio - Arhetipovi i promjena psihološkog stava (mitologija, alkemija i religija)

Depresija i kreativnost - IV. dio

Mitologija

Mitovi su slični bajkama, razlika je u tome što u njima ima puno više svjesnog kolektivnog materijala a samim time su i bliže svijesti. S jedne strane arhetipovi u mitovima nisu tako univerzalni kao u bajkama, ali s druge strane puno ih je lakše razumjeti.
U mitovima, ponekad, heroja proguta kit ili neka druga zvijer (psihološki da nas proguta negativno emocionalno stanje). Heroj uspije pobjediti kita iznutra, tako da mu stisne srce i kit umre (ovdje vidimo motiv da se negativno stanje može pobjediti samo ako mu priđemo iznutra i dođemo do njegovog središta tj. da otkrijemu smisao takvog stanja). Heroj uspije izaći van i sa sobom povede sve one ljude koje je kit prije progutao (svi oni potencijali koje smo zapostavili i zato su imali utjecaj na nastanak negativnog emocionalnog stanja).

Primjer 10.
Osoba ima anksioznih problema u socijalnom kontaktu. S druge strane jako je povodljiva i pod velikim je utjecajem ljudi iz okoline. Smisao anksioznosti je odvojiti je od negativnog utjecaja okoline jer jedino tako može saznati tko je i što je tj. naći svoj identitet. Kao što je heroj pobjedio kita tek nakon što ga je kit progutao i nakon što je heroj pronašao srce, tako će i ta osoba moći pobjediti anksioznost tek kada shvati njezin smisao.

Alkemija

Kada pokušavamo razumjeti nešto što potpuno ne razumijemo, tada naša fantazija ispuni praznine. Ta fantazija je slična bajkama i mitovima i u njoj možemo prepoznati arhetipove. U takvoj situaciji su se nalazili alkemičari kada su pokušali razumjeti materiju.

Primjer 11.
Olovne pare su otrovne i ako ih udahnemo, možemo očekivati da će nam jako pozliti. Isto se desilo alkemičaru koji je uspio doći do grumena olova i stavio ga na vatru te udahnuo olovne pare. Nakon toga mu je danima bilo zlo i imao je sreće ako preživi. On nije imao tehničko znanje medicine ili kemije koje mi danas imamo i što se njega tiče, nije ga otrovalo olovo već demon kojega je oslobodio.
Promatrajući komplicirane kemijske procese koji su se dešavali u njegovom laboratoriju, fantazije takve vrste su se mogle slobodno razvijati. Rezultat je puno alkemijskih djela koje nisu ništa drugo nego projekcija naše arhetipske psihe.
Jedan od simbola koji je povezan s našom današnjom temom je prima materija u stanju nigreda (crnila). Ta prima materija se mora transformirati na razne načine i na kraju od nje ostane komadić zlata, kamen mudraca ili eliksir života. Prima materija u stanju nigreda može biti negativno emocionalno stanje (ljutnja, anksioznost, depresija, krivnja i sl.) iz kojega se može izvući vrijednost (zlato, kamen mudraca) tj. novi psihološki stav. Psihološki, transformacija prima materije predstavlja transformaciju psihološkog stava, a procesi kroz koje prolazi prestavljaju način na koji to postižemo.

Religija

Religiozne dogme, kao i mitovi, u sebi sadrže arhetipske slike. Za našu današnju temu, možda je jedna od interesantnijih priča ona o muci, smrti i uskrsnuću Krista. Svaki od tih simbola na svoj način je povezan s negativnim emocionalnim stanjima i kreativnosti.
Isusova muka može biti povezana s patnjom koju prihvaćanje novog psihološkog stava pretpostavlja. To nikada nije bezbolan proces. Naša dosadašnja uvjerenja koja su s tolikom mukom stvarana postaju manje važna. Samo raspeće podsjeća na stanje koje osjećamo kada nismo sigurni koji stav je ispravan. Razapeti smo između dvije mogućnosti. Nastaviti po starom ili se upustiti u nesigurnost novog (ponekad i nešto između). Nakon što je umro na križu, zavladala je tama i potresi koji mogu predstavljati negativna emocionalna stanja kao zbunjenost, izgubljenost i sl. Novi psihološki stav je u neku ruku uskrsnuće.

Zaključak

Simboli kao ovi koje sam spomenuo se javljaju u snovima i slikama osoba koje se nalaze u situaciji da moraju razviti novi psihološki stav. Kako bi se taj proces i dogodio, potrebno je puno pripremnog rada kojim dobijamo alate da novi psihološki stav i apercipiramo.
Takvi procesi se dešavaju kada je naš osnovni psihološki stav krut i nefleksibilan. Negativna emocionalna stanja su potrebna jer jedino kada postanemo dovoljno očajni možemo biti i dovoljno skromni da tražimo pomoć tamo gdje je prije nikad ne bismo tražili. Tada često otkrijemo kako na život možemo gledati i na drugačiji način. Taj drugačiji način predstavlja naš novi psihološki stav koji je bolje prilagođen na život u okolnostima u kojima se nalazimo.
Depresivna, anksiozna i ostala negativna emocionalna stanja su uzrokovana neprilagođenim svjesnim stavom, ali u isto vrijeme proizlaze iz potrebe da se razvijemo u psihološki prilagođeniju, napredniju i cjelovitiju osobu. Takva stanja ukazuju na razvojni potencijal osobe koja ih ima. Kako bi to i ostvarili, često je potrebno puno rada.

Ostali postovi na temu Depresija i kreativnost:

I. dio -  Psihološki stav
II. dio - Apercepcija i promjena psihološkog stava
III. dio - Arhetipovi i promjena psihološkog stava (bajke)
IV. dio - Arhetipovi i promjena psihološkog stava (mitologija, alkemija i religija)

utorak, 28. svibnja 2013.

Simboli

Kada se manifestira, arhetip može biti percipiran od svijesti u određenom obliku. Taj oblik nazivamo simbolom. Arhetip nije ograničen takvom manifestacijom, ali kada god se zbog životne ili psihološke situacije aktivira određeni arhetip, gotovo uvijek se istovremeno pojavljuje u obliku simbola koji možemo percipirati u našim snovima, fantazijama ili kreativnim djelima.

Simbol se uvijek temelji na arhetipu ali njegov sadržaj je određen sadržajem svijesti. Možemo reći kako svjesni sadržaj koji izražava nešto nesvjesno. Kao npr. pjesma pjesnika koja se sastoji od slika i izraza koji su sami po sebi svjesni ali cjelokupna pjesma izražava nešto što je zapravo nesvjesno. Arhetipovi su nabijeni energijom i imaju mogućnost da privuku određeni sadržaj svijesti koji najbolje odgovara da se izrazi i uspostavi kontakt sa sviješću tako da možemo reći kako zidar sanja ciglu, pekar kruh a fizičar atome ali bez obzira na to što sanjamo, značenje simbola je često sakriveno iza fasade svakodnevnih iskustava. Nadalje, snovi i motivi koji se u njima javljaju, predstavljaju simbole najjednostavnijem obliku gdje se arhetip utjelovi i postaje nešto sa čime možemo baratati.


Možemo reći kako su simboli „slike“ koje iza vidljivog značenja prezentiraju nevidljivo, dublje i sakriveno značenja. Simbol je zapravo skup svjesnih asocijacija koje izražavaju određeno nesvjesno značenje.


Koja je razlika između simbola i znaka? Svaki pristup koji razumije simbolički izražaj kao analogiju nečega što je znano je semiotički. Pristup koji interpretira simbolički izražaj kao najbolju moguću ekspresiju nečega što je nepoznato je simbolički. Iz toga možemo zaključiti kako nije moguće da svojom odlukom kreiramo pravi simbol sa točno određenim značenjem budući da stvaranje simbola pretpostavlja djelovanje nesvjesnog nad kojim nemamo nikakvu kontrolu.

Nadalje, simbol može degenerirati u znak. Ako je simbol izražaj nečega živoga, tada je on i izražaj nečega što se ne može karakterizirati na bolji način. Križ, znak kršćanstva ili simbol patnje i dr. Kada simboli vjere postanu znakovi, to je prvi signal da zapravo više ne izražava nesvjesno i ne pomaže ljudima da uspostave kontakt sa arhetipskim tendencijama unutar sebe.


Možemo reći kako u nama postoji snažna potreba uspostavljanja kontakta sa simbolima u nama. Kada nismo kontaktu sa simbolima u nama, ostajemo ranjivi prema neurozama, konfliktima i simptomima. Kako to možemo ostvariti? Pokušati uspostaviti kontakt sa značenjem simbola revitalizira cijelo biće, mišljenje, taktilnost, intuicija i osjećanje.
Simbol je medijator između arhetipske psihe (kolektivnog nesvjesnog) i svijesti. Proces stvaranja simbola Jung naziva transcendentalna funkcija. Funkcija koja omogućuje prijelaz iz jednog psihološkog stava  u drugi. Simbol omogućuje da energija koja je bila zarobljena u instinktivnoj i nesvjesnoj radnji se približi svijesti i njenom kooperacijom postaje, barem djelomično, na njezinom raspolaganju.


Arhetipovi su nešto nesvjesno i problem njihovog razumijevanja je sličan situaciji kada nam osoba koja govori jezik koji ne razumijemo pokušava objasniti nešto na tom jeziku. I kao što ta osoba pokušava komunicirati željenu misao općeprihvaćenim pokretima, zvukovima i sl., tako nam i nesvjesno tu zdravu tendenciju može približiti samo simbolima. Psihoterapija i psihoanaliza mogu biti nevjerojatno obogaćene upotrebom simbola jer omogućuju da klijent uspostavi kontakt sa zdravim tendencijama u sebi.


Osim u psihoterapiji, simboli imaju važnu ulogu i u umjetnosti i religiji. Plemensko znanje, bajke, mitologija, religija i religijski obredi imali su zadatak da zadrže kontakt ljudske svijesti s arhetipovima i omoguće nam da oni na nas djeluju i da nas mijenjaju. Moderan čovjek osjeća da nema korijena i nesvjesne razvojne tendencije više nemaju načina da se izraze. Analitička psihologija i psihoterapija imaju mogućnost da modernom čovjeku olakšaju uspostavljanje izgubljenog kontakta s tim razvojnim, arhetipskim tendencijama i da kroz taj kontakt pronađe svoje korijene i smisao. Simbol je jedan od putova da to i ostvarimo.

ponedjeljak, 27. svibnja 2013.

Analitički psiholog | psihoanalitičar

Psihoterapiju i psihoanalizu u HDAP-u provodi Dragutin Vučković. Diplomu je stekao na poslijediplomskom studiju analitičke psihologije i psihoterapije na C. G. Jung Institutu Zürich u Švicarskoj. Sa klijentima radi od 2009. godine. Edukacija i certifikacija su dizajnirani da osiguraju visoki nivo kompetencije, kvalitete i integriteta jungovskih analitičara (eng. jungian analyst or analytical psychologist).

Osim analitičke psihologije, studirao je fiziku na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i ekonomiju poduzetništva na Veleučilištu VERN u Zagrebu.

Analitičar je C. G. Jung Instituta u Dallas-u (Texas, USA) i akreditirani analitičar C. G. Jung Instituta u Zürichu.
Član je Međunarodnog udruženja za analitičku psihologiju (IAAP) i Alumni Association of C. G. Jung Institute Zürich.
Predsjednik je Hrvatskog društva za analitičku psihologiju (HDAP).

HDAP je organizacija koja, osobama koje zanima analitička psihologija, omogućuje: edukaciju, razmjenu ideja i iskustava vezana uz analitičku psihologiju, prisustvovanje radionicama i grupnim susretima kroz koje se mogu upoznati sa analitičkom psihologijom i njenom primjenom u osobnom i profesionalnom životu. U sklopu HDAP-a, neke od opcija koje građani mogu započeti su
analitička psihoterapija, grupni rad na snovima, supervizija i različiti oblici edukacija.

Ako ste zaintersirani za takvu vrstu rada, možete nas kontaktirati.

subota, 25. svibnja 2013.

Anima i animus - I. dio

Kompenzacija

Jedan od najvažnijih koncepata analitičke psihologije je kompenzacija. Kompenzacija je proces koji se aktivira kada je jedna psihološka suprotnost otišla predaleko. Npr. individualnost ili kolektivnost, liberalnost ili tradicionalnost, duhovnost ili materijalizam, svjesno ili nesvjesno i sl.

U psihologiji se proces kompenzacije aktivira kada je naš psihološki stav jednostran i ograničen i zbog toga više nije u mogućnosti vršiti adaptaciju na vanjske i unutrašnje utjecaje. Naše nesvjesno kompenzira na način da pokušava dovesti do promjene psihološkog stava i bolje prilagodbe novonastaloj situaciji. Ta pojava je lijepo vidljiva u snovima i slikama, iako se, zapravo, proces psihološke kompenzacije dešava cijelo vrijeme.

Današnja tema su dvije psihološke suprotnosti: muškost i ženstvenost, te njihova psihodinamika i kompenzacijski odnos. Muškost i ženstvenost su određene sa više faktora: biologijom jedinke, kulturom, psihologijom i sl. Muškost nije nužno samo karakteristika muškaraca i ženstvenost nije nužno samo karakteristika žena. Da bi bili psihološki uravnoteženi, i muškarac i žena trebaju imati i muške i ženske psihološke karakteristike.

Najčešće su u svijesti muškaraca više izražene muške psihološke karakteristike, a kod žena više ženstvene psihološke karakteristike. Mi  „odabiremo“ jednu od suprotnosti. Ako je ta identifikacija prenaglašena i djeluje na mogućnosti adaptacije, onda naša psiha, kroz proces kompenzacije, reagira i aktivira kontraseksualne psihološke aspekte; animu kod muškaraca i animusa kod žena.

Anima

Kontraseksualni aspekt psihe kod muškarca nazivamo Anima.

Anima je većoj ili manjoj mjeri nesvjesni dio psihe i kao takva se pojavljuje u snovima (ili slikama) u personificiranom obliku. Takav personificirani oblik anime predstavlja specifične psihološke karakteristike muškarca koje su često nesvjesne iako mogu biti vrlo lako uočljive za osobe koje tu osobu promatraju. U snovima, fantazijama ili slikama anima može poprimiti oblik: drage djevojke, božice, vještice, prostitutke, anđela, demona, prosjakinje, odane suputnice, amazonke i sl. Ako je anima nesvjesnija i  kada ju nije moguće direktno asimilirati u svijest, tada može poprimiti oblike koji su evolucijski udaljeniji od čovjeka. Npr. oblik: krave, mačke, tigarice i sl. Ponekad može poprimiti i oblik nežive stvari: broda, pećine, drva i sl.

Psihološki gledano, te presonifikacije mogu predstavljati: neodređena raspoloženja i osjećaje kod muškarca, intuitivne slutnje, otvorenost prema iracionalnom, sposobnost za ljubav, osjećaj za prirodu i njegov odnos s nesvjesnim. Ako je stav svijesti negativniji prema takvim psihološkiim tendencijama, anima poprima negativniji i opasniji oblik.

....

Kada anima djeluje kako bi trebala, omogućuje muškarcu da reagira i djeluje u skladu sa svojim emocijama i osjećajima i da nađe odgovarajuću partnericu. Kada logičkim načinom funkcioniranja muškarac ne može raspoznati činjenice koje su skrivene u nesvjesnom, anima, sa svojom ženskom mudrošću i ženstvenijim načinom funkcioniranja, mu može omogućiti da ih otkrije.

....

Edukacija - Analitička psihologija (I)

Ovdje je prikazan samo dio cjelokupnog predavanja. Ako želite saznati više o temi, predlažemo vam da se prijavite na ciklus predavanja i seminara Hrvatskog društva za analitičku psihologiju koji se periodički održavaju u Zagrebu i drugim gradovima. Edukaciji možete prisustvovati u cijelosti ili se možete prijaviti samo na predavanja i seminare koji vas zanimaju. Više o edukaciji, temama koje ćemo pokriti, njenoj svrsi i cilju možete saznati ako pratite ovaj link - Analitička psihologija (I).
 
Nadamo se susretu na jednoj od slijedećih edukacija Hrvatskog društva za analitičku psihologiju.

Anima i animus - I. dio
Anima i animus - II. dio 
Anima i animus - III. dio

Anima i animus - II. dio

Animus

Kao što anima kod muškaraca predstavlja kontraseksualni aspekt psihe tako i animus ima istu funkciju kod žena.
U snovima, fantazijama ili slikama pojavljuje se kao Dioniz, filmska zvijezda, sportaš, politička figura. Ako se pojavljuje u obliku životinje, što je  karakteristično za aspekte koji su udaljeniji od svijesti, onda se može pojaviti kao: orao, bik, lav i sl. Svi ti oblici predstavljaju određeni psihloški aspekt ličnosti žene, njenu mušku stranu.

Jedan od mogućih opisa muških psiholoških karakteristika možemo naći u Faustu, u Goete-ovom opisu Logos-a. To su: moć, djelo, riječ i smisao (razumijevanje).

Moć opisuje aspekt logos-a koji nam daje snagu da nešto učinimo.
Djelo može opisati mogućnost inicijative i planiranog djelovanja.
Riječ predstavlja intelektualne tendencije.
Smisao (razumijevanje) predstavlja aspekt muškosti koji daje novo razumijevanje stvari i duhovnu snagu.

U određenim razdobljima života žene, pred njom se može naći potreba da asimilira određeni od spomenutih muških psiholoških karakteristika. Ako se to ne desi, neiskorištena psihička energija aktivira arhetip animusa u obliku koji može preuzeti svijest i dovesti do tzv. opsjednutosti animusom.

U negativnom obliku, animus se manifestira kao sveto uvjerenje. Kada se takvo uvjerenje propovjeda s glasnim, insistirajućim, muškim glasom ili kad je nametnuto, muške karakteristike je lako prepoznati. Ali i kod žena koje ne pokazuju takve karakteristike, kada naiđemo na animus, kao da smo se našli ispred zida. On se pojavljuje kao neumoljivi stav, tvrdoglavost, hladnoća i nedodriljivost.

....

On je glas u našoj glavi koji komentira svaku situaciju u kojoj se nađemo, daje kritički i negativan komentar svakog našeg pokreta i odluke, pregledava svaki naš motiv i najmeru, uzrokuje osjećaj manje vrijednosti, uništava svaku inicijativu i svaku želju za samo-izražavanjem te daje komande i zabrane

....

Ako žena postane svjesna što joj animus čini i što želi. Ako se suoči s time i asimilira ga u svoj svjestan život, on može postati veoma vrijedan unutarnji suputnik koji joj daje mušku inicijativu, hrabrost, objektivnost te duhovnu mudrost i snagu

....


Edukacija - Analitička psihologija (I)

Ovdje je prikazan samo dio cjelokupnog predavanja. Ako želite saznati više o temi, predlažemo vam da se prijavite na ciklus predavanja i seminara Hrvatskog društva za analitičku psihologiju koji se periodički održavaju u Zagrebu i drugim gradovima. Edukaciji možete prisustvovati u cijelosti ili se možete prijaviti samo na predavanja i seminare koji vas zanimaju. Više o edukaciji, temama koje ćemo pokriti, njenoj svrsi i cilju možete saznati ako pratite ovaj link - Analitička psihologija (I).

Nadamo se susretu na jednoj od slijedećih edukacija Hrvatskog društva za analitičku psihologiju.

petak, 24. svibnja 2013.

Psihološki tipovi

Psihološke funkcije

Na koji način se orijenitramo u vanjskom i unutrašnjem svijetu?

Prvo što je potrebno je da nešto percipiramo, jer bez toga niti ne znamo da nešto je. To bi bila prva funkcija svijesti, nazovimo je taktilnost.

Nakon toga moramo imati funkciju koja nam govori što je to što percipiramo i tu funkciju možemo nazvati mišljenje. To nam ne govori puno jer ne znamo kolika je vrijednost toga što smo percipirali za nas ili za okolinu.

Treća funkcija nam govori o vrijednosti toga što smo percipirali i tu funkciju možemo nazvati osjećanje.

Sada znamo već puno, ali još moramo uzeti u obzir vrijeme. Postoji budućnost i prošlost koja nije sadržana u prve tri funkcije. Još nam nedostaje mogućnost da odredimo odakle to što smo primjetili dolazi i što će se s time dogoditi. Funkciju koja nam daje odgovore na ta pitanja možemo nazvati intuicija.

Od podataka koje dobijemo od sve četiri funkcije imamo kompletnu sliku. Ali postoji kvaka.

Najčešće svjesno ne koristimo sve funkcije već jednu ili dvije koje smo razvili vrlo dobro. Zapravo ljude možemo razlikovati prema najrazvijenijim funkcijama. Taktilnost je razvijena kod majstora, kirurga, kipara, kuhara... Mišljenje kod matematičara, filozofa, pravnika... Osjećanje kod tete u vrtiću... i intuicija kod brokera, poduzetnika i političara...

Razvoj jedne funkcije pretpostavlja zapostavljanje suprotne funkcije. Ako mislimo, ne možemo i osjećati, ako percipiramo taktilnošću, ne možemo percipirati i intuicijom. To je kao studij s četiri kolegija koja su toliko opširna da stignemo učiti samo za jedan ili dva, a to se naravno i odražava na ocjenama. Ako imamo odličan iz mišljenja, onda možemo očekivati i lošu ocjenu iz osjećanja ili ako imamo odličan iz taktilnosti, ne možemo imati i odličnu ocjenu iz intuicije.

Ekstraverzija i introverzija

Ako promatramo taktilnost kao psihološku funkciju, ona je s jedne strane vezana uz objekt koji percipiramo, no isto tako se možemo pitati tko i sa čime percipira.

Neki ljudi uživaju u šetnji prirodom zbog same ljepote prirode, a neki zbog toga kako se u prirodi osjećaju. Svaka funkcija ima svoj subjektivni i objektivni aspekt. Ako je naša svijest više orjentirana subjektivnim aspektom onda možemo reći da smo introvert, a ako je više orjentirana objektivnim aspektom, onda možemo reći da smo ekstravert. Isto vrijedi za sve funkcije.

Psihoterapija

Prvi aspekt su međuljudski odnosi. Misaoni tip i osjećajni tip će vrlo teško naći zajednički jezik i ako se pitamo zašto nekoga ne volimo ili nam je antipatičan, često on ili ona imaju različitu superiornu funkciju. Razumjevanje tipologije nam omogućuje da razumijemo osobe s drugačijom primarnom funkcijom, ako je ta druga osoba naš otac, sestra ili bračni drug onda važnost razumjevanja tipologije postaje jasna.

 S druge strane, primarna psihološka funkcija je genetski određena, ali ponekad se desi da je dijete rođeno u obitelji koja ne cijeni tu funkciju i da bi se dijete prilagodilo mora razvijati funkciju koja joj nije primarna. Problem je što ta osoba ne živi "punim plućima", ne radi ono za što je stvorena i rođena. Takav način života dovodi do psiholoških, a ponekad i zdravstvenih problema. U tom slučaju smijer psihoterapije je taj da klijent otkrije svoju primarnu funkciju i da ju počne živjeti koliko je god to moguće.

Zadnji aspekt tipologije je da smo svi mi kompletne osobe i imamo sve četiri funkcije iako možda nismo toga uvijek svijesni. Sve one aspekte tiplogije koje nismo razvili, ostavili smo u nesvjesnom i oni djeluju prema potrebi, nažalost često u infantilnom obliku. Naše nesvjesno je obilježeno onim aspektima tiplogije koje nismo razvili. Ako se često nalazimo u situacijama gdje moramo koristiti i funkcije koje nismo razvili, imamo problem. Zato je važno da se koliko toliko snalazimo sa svim funkcijama. Ako koristimo primjer s kolegijima, cilj nam je imati prolaznu ocjenu iz sva četiri.

srijeda, 22. svibnja 2013.

Psihoterapija psihoterapeuta

Psihoterapija nije jednostavna i direktna metoda. Psihoterapija je dijalog između dvije osobnosti. Osoba je psihički sustav koji, kada djeluje na drugu osobu, ulazi u recipročan odnos s tom osobom.  Sličan proces je izražen i u obitelji, među prijateljima, poslovnim suradnicima i u psihoterapiji. Možete zamisliti koliko je, zbog toga, važno da psihoterapeut bude psihološki zdrava osoba.

Jung i Freud su se slagali koliko je važna osobna analiza za budućeg psihoterapeuta. Osobnom analizom on postaje svjestan svih svojih "živih rana" kroz koje može, nesvjesno, negativno djelovati na klijenta. Ako psihoterapeut nije svjestan svojih psiholoških problema, oni će se prije ili kasnije manifestirati u psihoterapijskom odnosu. U tom slučaju psihoterapeut više nije u mogućnosti pomoći klijentu jer se nalazi u situaciji gdje i njemu treba pomoć. Osobna analiza psihoterapeuta, gdje on svoje "žive rane" liječi, je od iznimne važnosti za kvalitetnu psihoterapiju.

Kao što nezdravi odnosi mogu biti uzrok psihološkog oboljenja, tako i zdrav odnos s psihoterapeutom može biti jedan od uzroka ozdravljenja. Naravno, to ne znači da odnos psihoterapeut - klijent mora biti idealan. Naprotiv, odnos psihoterapeut - klijent često zrcali odnose iz klijentove prošlosti, kako pozitivne tako i negativne.

Može se desiti da psihoterapeut preuzme ulogu npr. negativnog oca. U tom slučaju klijent može osjećati istinsku ljutnju prema psihoterapeutu (iako to klijent ne povezuje s problemom oca) i negativni osjećaji koje klijent osjeća mogu ponekad biti toliko jaki da postoji opasnost da psihoterapija bude prekinuta. U tom slučaju pretpostavka da psihoterapeut pokaže veću psihološku zrelost od oca klijenta i da svojim odnosom klijentu omogućiti da iskusi i pozitivnu stranu "oca". Bez osobne analize, psihoterapeut će se teško snaći u toj ulozi i često će i sam željeti prekinuti terapiju jer se neće moći nositi s negativnim emocijama klijenta i negativnim emocijama koje klijent u njemu pobuđuje.

Emocionalna dinamika između psihoterapeuta i klijenta zove se transfer i kontratransfer. Uloga psihoterapeuta je da ima uvid u oba aspekta, što je gotovo nemoguće ako psihoterapeut nema iskustvo osobne analize.

Psihoterapija je zbog toga vrlo zahtjevan posao. Ako psihoterapeut nije imao osobnu analizu, tada može raditi samo s klijentima koji nemaju sličan problem kao i on. S druge strane psihoterapeut je u svom radu izložen psihološkim utjecajima, koji će prije ili kasnije utjecati na njegov osobni i profesionalni život ako osobnom analizom nije razvio "zdravi imunitet".

utorak, 21. svibnja 2013.

Arhetipovi

"Pojam arhetipa se često krivo razumije da predstavlja točno određene mitološke slike ili motive... baš suprotno, arhetip je nasljeđena tendencija ljudskog uma da formira mitološke motive - reprezentacije koje beskonačno variraju bez da gube svoj osnovni obrazac... Ta nasljedna tendencija je instinktivna, kao specifičan nagon gradnje gnijezda, migracije i sl. u ptica. Te kolektivne reprezentacije se mogu naći svugdje i karakterizirane su istim ili sličnim motivima. Ne mogu se povezati s određenim vremenom ili rasom. Nemaju znano porijeklo, i mogu se reproducirati čak i gdje se prijenos migracijom može isključiti."
C. G. Jung

Arhetipovi su čimbenici i motivi koji uređuju psihički sadržaj u određene slike koje karakteriziramo kao arhetipske, ali na takav način da možemo percipirati samo efekt njihovog djelovanja. Postoje i prije nego svijest i predstavljaju strukturalne dominante psihe.

Kolektivno nesvjesno se sastoji od arhetipova.  Ono predstavlja živi sistem reakcija, spremnosti na reakciju i načina razmišljanja koji određuju život pojedinca na nevidljiv način. Ono nije samo a priori povijesno uvjetovano stanje već izvor instinkta jer arhetipovi su jednostavno rečeno forme koje instinkti preuzimaju. Svaki instinkt ima svoj arhetipski ekvivalent i svaki arhetip svoju instinktivnu bazu.

Psihologija životinja je organizirana na taj način da određena slika pokreće određenu reakciju specifičnu za tu životinjsku vrstu. Gradnja gnijezda, ritualni ples pčela, obrambeni mehanizam hobotnice i otvaranje paunovog repa su neki od primjera. Takvo uređenje života životinja je određeno unutarnjim faktorom čije djelovanje u psihologiji ljudi pronalazimo u svijetu arhetipova.

....

Arhetip predstavlja obrazac ponašanja što je i njegov biološki aspekt. Novorođeno dijete nije tabula rasa već je rođeno sa mozgom koji u sebi već ima potencijal ljudskosti tj. mozak djeteta upija vanjske podražaje i sadrži ne bilo kakvu spremnost na reakciju na njih nego specifičnu spremnost. Ta spremnost se bazira na instinktima. Možemo reći kako je psiha novorođenog djeteta kao fotografska ploča koja je bila u ekspoziciji tijekom prijašnjih generacija.

Možemo reći da su arhetipovi organi psihe. Kao što organi reagiraju na određene promjene tako i psiha reagira na određene promjene. Ta reakcija je uvjetovana jednako kao što su uvjetovane i reakcije organa. Kada je ta reakcija nesvjesna ili potisnuta, možemo očekivati stvaranje arhetipskih slika u našim snovima i slikama koje u ogromnoj mjeri odgovaraju slikama koje možemo prepoznati u svjetskim religijama, mitovima i bajkama.

....

Sjenka

Odcjepljeni aspekt ličnosti koji se ipak nalazi usko povezan sa osobom i njezinim nediferenciranim funkcijama, tj. psihološkim funkcijama koje nisu dovoljno razvijene. Ona predstavlja urođenu predispoziciju koju odbacujemo na osnovi etičkog, estetskog ili nekog drugog razloga jer nije u skladu sa našim svjesnim stavom i uvjerenjima. Njen razvoj prati razvoj ega i sve što ego ne treba ili nije kompatibilno s njim završava kao dio sjenke. U tom kontekstu možemo reći kako dijete nema sjenku već je ona karakteristična za razvijenu svijest odrasle osobe.

....

Uzimanje u obzir sjenke znači da preuzmemo beskompromisan kritički stav prema samom sebi što je teško jer kao i sav ostali nesvjestan sadržaj, tako i sjenku najčešće percipiramo kroz projekciju. Uvijek je netko drugi kriv, ali samo dok nismo svjesni svoje sjenke. Sjenka u analizi uvijek sa sobom povlači velike otpore i zapravo puno analiza stane na tom koraku. Ako netko uspije da povuče sve te projekcije, to nije kraj jer umjesto ljudi oko njega, taj čovjek je postao sam sebi problem. Svjestan je da sve što nije u redu u svijetu, zapravo nije u redu u njemu  samome i ako uspije učiniti nešto sa svojom sjenkom, uspio je učiniti nešto sa svijetom. Uspio je na svoja leđa staviti barem dio velikog svjetskog problema.

Persona

Persona je usko vezana uz tj. najviše diferencirana funkcija. Ona predstavlja sistem psihičkih reakcija i odnosa sa kojima dolazimo u kontakt sa vanjskim svijetom. Manje diferencirane funkcije manje doprinose sadržaju persone.

Persona je funkcionalni kompleks koji je nastao zbog potrebe za adaptacijom ali nije identičan cjelokupnoj osobnosti. Usko je povezan u kontekstu odnosa prema objektu, tj. vanjskim svijetom i zapravo predstavlja kompromis između osobnosti i zahtijeva društva (ono što obitelj i društvo žele da budemo). 

...

Više o arhetipovima anime i animusa možete pročitati ovdje (Anima i animus)

....

Edukacija - Analitička psihologija (I)

Ovdje je prikazan samo dio cjelokupnog predavanja. Ako želite saznati više o temi, predlažemo vam da se prijavite na ciklus predavanja i seminara Hrvatskog društva za analitičku psihologiju koji se periodički održavaju u Zagrebu i drugim gradovima. Edukaciji možete prisustvovati u cijelosti ili se možete prijaviti samo na predavanja i seminare koji vas zanimaju. Više o edukaciji, temama koje ćemo pokriti, njenoj svrsi i cilju možete saznati ako pratite ovaj link - Analitička psihologija (I). 

Nadamo se susretu na jednoj od slijedećih edukacija Hrvatskog društva za analitičku psihologiju.

3. Perceiving the Bull
I hear the song of the nightingale.
The sun is warm, the wind is mild,
willows are green along the shore -
Here no Ox can hide!
What artist can draw that massive head,
those majestic horns?