Apercepcija
Apercepcija je psihički proces kojim se novi sadržaj artikulira sa sličnim već postojećim sadržajem na način da on postaje razumljiv. Taj proces je nekad kratkotrajan, a nekada je potreban mukotrpan rad da bi proces apercepcije bio završen.
Primjer 3.
Učenje je primjer apercepcije. Recimo, kada učimo matematiku, ne počinjemo s diferencijalnim računom. Počinjemo sa zbrajanjem, prirodnim brojevima i sl. Polako kako učimo naše znanje se proširuje (postojeći psihološki sadržaj) i u jednom trenutku imamo dovoljno usvojenog znanja da pomoću njega možemo apercipirati diferencijalni račun (novi sadržaj).
Primjer 4.
Čitanje ovog posta zahtijeva da se u vašim glavama dešava proces apercepcije. Ja vam pomažem govoreći o stvarima koje su vam razumljive (postojeći sadržaj), a objašnjavaju stvari koje još ne znate (novi sadržaj).
Primjer 5.
Interpretacija snova ili slika je proces apercepcije. U snu ili slici je prikazan određeni psihički sadržaj, koji je nesvjestan i nerazumljiv (npr. novi psihološki stav). Taj sadržaj se pokušava razumjeti u kontekstu: svjesnih događaja koji su prethodili snu, asocijacija osobe koja je san sanjala, arhetipskih paralela tj. drugim već postojećim i razumljivim sadržajima.
Promjena psihološkog stava
Analitička psihologija pretpostavlja da u nama postoje samoregulirajući mehanizmi, kako biološki i fiziološki (recimo, imunološki sistem reagira na patološke organizme koji uđu u tijelo ili se znojimo kada nam je vruće, zjenice se smanjuju kada je jako svjetlo) tako i psihološki. Samoregulirajući psihološki mehanizam djeluje na našu svijest kada ona ne zadovoljava potrebe adaptacije na vanjske ili unutarnje događaje i omogućuje nam kontinuiranu adaptaciju na životne promjene. Zapravo u nesvjesnom se stvara stav drugačiji od našeg svjesnog psihološkog stava i kompenzira jednostranost naše svijesti.
Ponekad svijest ne može prihvatiti kompenzacije potrebne za promjenu svjesnog stava. To se dešava jer u svijesti ne postoji psihički sadržaj koji nam može omogućiti da apercipiramo novi svjesni stav Zbog toga dolazi do potiskivanja sadržaja potrebnih za novu adaptaciju. Apercepcija je proces koji nam omogućuje da usvojimo novi psihološki stav. Psihoterapija bi bila nemoguća da ne postoji proces apercepcije koji dovodi do potrebne promjene.
Ako se apercepcija ne dogodi, samoregulirajući psihološki mehanizam preusmjerava sve više energije nesvjesnom stavu potrebnom za novu adaptaciju i nakon nekog vremena sama svijest ostaje bez energije potrebne za svakodnevni rad. Taj nedostatak energije osjećamo kao depresiju.
Depresijom je, dakle, energija koja je dosad bila na raspolaganju našoj svijesti, usmjerena u nesvjesno. Ta energija se manifestira u pojačanoj aktivnosti nesvjesnog (npr. simbola u snovima) koje sadrži i novi nesvjestan stav.
Psihoterapija omogućuje klijentu apercepciju novog psihološkog stava. Apercepciju novog psihološkog stava psihoterapeut i klijent ostvaruju na način da klijent govori o sebi, svojim problemima, odnosima s ljudima u svom životu, osjećajima i emocijama, nadama i razočarenjima, važnim anegdotama i pričama. Na taj način i klijent i psihoterapeut dobiju uvid u trenutačni psihološki stav klijenta.
Snovi, fantazije, kreativne tvorevine (slike, skulpture, pjesme, priče, imaginacija, i dr.) daju psihoterapeutu i klijentu uvid u nesvjesni aspekt situacije u kojoj se klijent nalazi.
Posebnu važnost ima odnos analitičara i klijenta. On često oponaša prošle i sadašnje odnose klijenta i prikazuje rezultat djelovanja svijesti i nesvjesnog na važne odnose u klijentovom životu.
Razgovor o sva tri aspekta, psihoterapeutova razjašnjenja psihičke situacije i uvid u činjenicu da su se ljudi i prije susretali sa sličnim problemima i rješavali ih, dovodi do različitih intelektualnih i emocionalnih reakcija kod klijenta. One djeluju na svijest klijenta i dovode do mogućnosti da klijent apercipira novi psihološi stav. Takva promjena omogućuje da svoje probleme vidi iz druge perspektive i riješi ih ili preraste.
Razumijevanje snova, slika i dr. produkata nesvjesnog, ima dosta važnu ulogu u psihoterapiji. Jedna od tehnika je usporedba obrazaca u snovima s arhetipskim slikama koje se pojavljuju u bajkama, mitologiji, religiji, alkemiji, etnologiji i sl., te njihovo razumijevanje u kontekstu života klijenta.
Sljedeći post će govoriti o tome kako psihoterapeut ili psihoanalitičar mogu iskoristiti znanje tih područja u praktičnom radu s klijentima.
Apercepcija je psihički proces kojim se novi sadržaj artikulira sa sličnim već postojećim sadržajem na način da on postaje razumljiv. Taj proces je nekad kratkotrajan, a nekada je potreban mukotrpan rad da bi proces apercepcije bio završen.
Primjer 3.
Učenje je primjer apercepcije. Recimo, kada učimo matematiku, ne počinjemo s diferencijalnim računom. Počinjemo sa zbrajanjem, prirodnim brojevima i sl. Polako kako učimo naše znanje se proširuje (postojeći psihološki sadržaj) i u jednom trenutku imamo dovoljno usvojenog znanja da pomoću njega možemo apercipirati diferencijalni račun (novi sadržaj).
Primjer 4.
Čitanje ovog posta zahtijeva da se u vašim glavama dešava proces apercepcije. Ja vam pomažem govoreći o stvarima koje su vam razumljive (postojeći sadržaj), a objašnjavaju stvari koje još ne znate (novi sadržaj).
Primjer 5.
Interpretacija snova ili slika je proces apercepcije. U snu ili slici je prikazan određeni psihički sadržaj, koji je nesvjestan i nerazumljiv (npr. novi psihološki stav). Taj sadržaj se pokušava razumjeti u kontekstu: svjesnih događaja koji su prethodili snu, asocijacija osobe koja je san sanjala, arhetipskih paralela tj. drugim već postojećim i razumljivim sadržajima.
Promjena psihološkog stava
Analitička psihologija pretpostavlja da u nama postoje samoregulirajući mehanizmi, kako biološki i fiziološki (recimo, imunološki sistem reagira na patološke organizme koji uđu u tijelo ili se znojimo kada nam je vruće, zjenice se smanjuju kada je jako svjetlo) tako i psihološki. Samoregulirajući psihološki mehanizam djeluje na našu svijest kada ona ne zadovoljava potrebe adaptacije na vanjske ili unutarnje događaje i omogućuje nam kontinuiranu adaptaciju na životne promjene. Zapravo u nesvjesnom se stvara stav drugačiji od našeg svjesnog psihološkog stava i kompenzira jednostranost naše svijesti.
Ponekad svijest ne može prihvatiti kompenzacije potrebne za promjenu svjesnog stava. To se dešava jer u svijesti ne postoji psihički sadržaj koji nam može omogućiti da apercipiramo novi svjesni stav Zbog toga dolazi do potiskivanja sadržaja potrebnih za novu adaptaciju. Apercepcija je proces koji nam omogućuje da usvojimo novi psihološki stav. Psihoterapija bi bila nemoguća da ne postoji proces apercepcije koji dovodi do potrebne promjene.
Ako se apercepcija ne dogodi, samoregulirajući psihološki mehanizam preusmjerava sve više energije nesvjesnom stavu potrebnom za novu adaptaciju i nakon nekog vremena sama svijest ostaje bez energije potrebne za svakodnevni rad. Taj nedostatak energije osjećamo kao depresiju.
Depresijom je, dakle, energija koja je dosad bila na raspolaganju našoj svijesti, usmjerena u nesvjesno. Ta energija se manifestira u pojačanoj aktivnosti nesvjesnog (npr. simbola u snovima) koje sadrži i novi nesvjestan stav.
Psihoterapija omogućuje klijentu apercepciju novog psihološkog stava. Apercepciju novog psihološkog stava psihoterapeut i klijent ostvaruju na način da klijent govori o sebi, svojim problemima, odnosima s ljudima u svom životu, osjećajima i emocijama, nadama i razočarenjima, važnim anegdotama i pričama. Na taj način i klijent i psihoterapeut dobiju uvid u trenutačni psihološki stav klijenta.
Snovi, fantazije, kreativne tvorevine (slike, skulpture, pjesme, priče, imaginacija, i dr.) daju psihoterapeutu i klijentu uvid u nesvjesni aspekt situacije u kojoj se klijent nalazi.
Posebnu važnost ima odnos analitičara i klijenta. On često oponaša prošle i sadašnje odnose klijenta i prikazuje rezultat djelovanja svijesti i nesvjesnog na važne odnose u klijentovom životu.
Razgovor o sva tri aspekta, psihoterapeutova razjašnjenja psihičke situacije i uvid u činjenicu da su se ljudi i prije susretali sa sličnim problemima i rješavali ih, dovodi do različitih intelektualnih i emocionalnih reakcija kod klijenta. One djeluju na svijest klijenta i dovode do mogućnosti da klijent apercipira novi psihološi stav. Takva promjena omogućuje da svoje probleme vidi iz druge perspektive i riješi ih ili preraste.
Razumijevanje snova, slika i dr. produkata nesvjesnog, ima dosta važnu ulogu u psihoterapiji. Jedna od tehnika je usporedba obrazaca u snovima s arhetipskim slikama koje se pojavljuju u bajkama, mitologiji, religiji, alkemiji, etnologiji i sl., te njihovo razumijevanje u kontekstu života klijenta.
Sljedeći post će govoriti o tome kako psihoterapeut ili psihoanalitičar mogu iskoristiti znanje tih područja u praktičnom radu s klijentima.
II. dio - Apercepcija i promjena psihološkog stava
Nema komentara:
Objavi komentar