srijeda, 27. studenoga 2013.

Arhetipska pozadina referenduma o braku

Problem referenduma o braku možemo podijeliti na:
  • njegov društveni aspekt i
  • njegov psihološki aspekt; koji se može podjeliti na subjektivni (uzrokovani osobnom psihologijom pojedinca) i objektivni (uzrokovani arhetipskom konstelacijom u kolektivnom nesvjesnom)
Ovaj post ne ulazi u društvene i psihološko-subjektivne aspekte, već govori o psihološko-objektivnim tj. arhetipskim uzrocima konflikta, koji su dublji, dalekosežniji i puno kompleksniji od nacionalnog konflikta koji se manifestira kroz nedjeljni referendum. Kako bi mogli razumijeti arhetipsku pozadinu referenduma o braku, potrebno je pojasniti važnost i svrhu procesa psihološke projekcije.
 
Projekcija
 
Projekcija je proces kojim određeni nesvjesni sadržaj prepoznajemo, ne u nama samima, već u ljudima koji nas okružuju. Predmet projekcije može biti:
  • određeni kompleks (npr. vidimo koliko je naš susjed agresivan, a ne vidimo da smo i sami agresivni),
  • u izboru partnera, predmet projekcije je anima kod muškaraca ili animus kod žena,
  • u raznim sukobima, predmet projekcije je tzv. sjenka koja predstavlja sve neprihvatljive i odbačene psihičke karakteristike kojih nismo svjesni, iako čine važan dio naše psihe (npr. zlo je nešto što je uvijek projecirano u kontekstu sukoba).
Sadržaj koji projeciramo je važan dio naše osobnosti. S psihološkog i psihoterapeutskog stajališta, asimilacija tog sadržaja je iznimno važna. Asimilacijom prestaje njegovo negativno djelovanje, a sama ličnost osobe kojoj se projekcija dešava je obogaćena s dosad nesvjesnim sadržajem. Nuspojava povlačenja projekcija je da sadržaj koji je asimiliran prestaje djelovati kao konfliktni faktor poremećaja u društvu i u međuljudskim odnosima osobe kojoj se projekcija dešava.
 
Projecirani sadržaj, kao i svaki drugi nesvjesni sadržaj, uvijek ima kompenzirajući utjecaj na svijest. Npr. projekcija omogućava osobi da, bar na neki način, postane svjesna određenog nesvjesnog sadržaja. U slučaju naših primjera to bi značilo da projekcija agresije omogućuje osobi koja projecira bolji odnos s agresijom u sebi i na taj način omogućuje da se ta agresija koristi na svjestan način i u konstruktivnije svrhe (kao recimo u samoobrani: verbalnoj ili fizičkoj). Projekcija anime i animusa u partnerskim odnosima nam omogućuje da kroz kontakt s partnerom lakše prepoznamo naše nesvjesne karakteristike. Kroz razne sukobe kroz koje prolazimo, otvara se mogućnost da prepoznamo karakteristiku našeg protivnika u nama samima. Asimilacijom projeciranog sadržaja unutarnji i vanjski aspekt takvog konflikta nestaje.
 
U kontekstu iznesenih ideja, možemo se pitati koji psihički sadržaj je aktivan, nesvjestan i projeciran u kontekstu referenduma o braku?
 
Muškost i Ženstvenost
 
Za razliku od biološke spolnosti, psihološka spolnost je daleko manje diferencirana. U svakoj ženi i muškarcu postoje i muške i ženske psihološke karakteristike. Ideju što predstavlja psihološka muškost i ženstvenost možemo dobiti promatrajući npr. grčke bogove i područja njihovog djelovanja, ovisno jesu li muškog ili ženskog spola. Kineski yin i yang su isto tako jako prikladni za razumijevanje muškog i ženskog psihološkog aspekta. Psihološki gledano, svaki muškarac u sebi ima: yin i yang, Zeusa i Heru, Aresa i Afroditu, pitanje je samo kojih je karateristika svjesniji.
 
Jedan od velikih problema zapadnog društva je naglasak svijesti na muškim psihološkim karakteristikama (muškost je kada znamo što želimo i kada učinimo što je potrebno da to i ostvarimo). Ženske psihološke karakteristike (instinkti, emocije, nesvjesno i dr.) zbog toga su potisnute. Posljedica toga je neravnopravonst spolova (tj. ženstvenosti) kako u društvu tako i u unutarnjem svijetu svakog muškarca i žene.
 
Individuacija zapadnog čovjeka, često je usmjerena na ispravljanje takve jednostranosti i teži svjesnoj emancipaciji ženskih psiholoških karakteristika. U realnosti potisnuta ženstvenost počinje djelovati na način da obuzima svijest i djeluju u neku ruku neovisno o njoj. Efekte potisnute ženstvenosti i jednostrane muškosti možemo prepoznati u problemima modernog društva; opsjednutost izgledom, materijalizam, ekološki problemi, ekstremizam i sl. Možemo zaključiti kako je asimilacija ženstvenosti od ogromne važnosti ne samo za psihološko zdravlje pojedinca već i budućnost naše civilizacije. U tom kontekstu možemo očekivati da nesvjesno reagira na takvu jednostarnost i vrši kompenzacije koje se mogu prepoznati i u skorašnjem referendumu.
 

Simbolički i psihološki gledano, brak predstavlja stanje ravnopravnosti muškosti i ženstvenosti u nama samima, bez obzira jesmo li muškarac ili žena. Ako tendencija za tom jednakošću nije prepoznata od strane svijesti, ona je nesvjesna, kontaminirana s osobnim kompleksima i konfliktima i možemo je prepoznati u ideji referenduma o braku. U tom kontekstu, za konzervativniju stranu konflikta, referendum predstavlja rješenje problema nejednakosti psihološke muškosti i ženstvenosti.
 
I druga, liberalnija strana u konfliktu ima mogućnost da ostane nesvjesna dijela svoje osobnosti. Psihodinamika je u tom slučaju pomalo drugačija. Kao što je u prvom slučaju svijest bila u identifikaciji sa psihološkom muškosti, tako je u slučaju liberelnije struje svijest identificirana sa psihološkom ženstvenosti. Represivna psihološka muškost time nije izgubila svoju snagu već je potisnuta, djelomično još uvijek nesvjesna i kao takva predmet projekcije.  Objekt projekcije je nitko drugo nego tradicionalnija struja.
 

Za kraj možemo reći da se problem muškosti i ženstvenosti nemože riješiti u areni društvenih konflikata koji su samo simptom unutarnje disocijacije i bez obzira na ishod referenduma, psihološki problem neće biti riješen dokle god svatko od nas ne preuzme breme neravnopravnosti psihološke muškosti i ženstvenosti u nama samima i ne pokuša riješiti problem tih psiholoških suprotnosti u osobnom životu.
Nekako osjećam da je individuacija pojedinca jedino trajno riješenje.


srijeda, 20. studenoga 2013.

Individuacija - pitanja i odgovori

Što podrazumijevamo pod pojmom individuacije?

Individuacija je process psihološkog razvoja kojim se individualna bića formiraju i diferenciraju. Ona predstavlja stvaranje i razvoj osobe čija psihologija se razlikuje od opće, kolektivne psihologije. To je proces čiji je cilj razvoj individualne osobnosti. Psihološka individualnost je u početku nešto nesvjesno i svjesna je samo toliko koliko je osoba svjesna svoje različitosti od ostalih. Samo dok smo svjesni različitosti naše osobnosti u odnosu na ljude koji nas okružuju, možemo govoriti o psihološkoj jedinki. Proces osvještavanja te razlike se zove individuacija.
Proces individuacije je nešto što se polako dešava tijekom cijelog života a slučaju određenog zastoja postoji velika mogućnost razvoja neuroze. Liječenje neuroze se temelji na uklanjanju zastoja i aktivnoj potpori procesu individuacije.

Što možemo učiniti za našu individuaciju?

Problem individuacije možemo razumijeti kroz primjer kompleksa. Individuacija (in-dividuum) znači nepodjeljen, a dokle god posjedujemo komplekse, u neku ruku smo podijeljeni. U jednoj situaciji djelujemo i razmišljamo na jedan način, a u drugoj na drugačiji, ovisno koji kompleks je konsteliran. Asimilacijom kompleksa postajemo sve manje i manje podijeljeni i na kraju individuiraniji. Dakle, jedan od načina da se individuiramo je rad na svojim kompleksima.
Na problem individuacije možemo gledati i kroz teoriju psiholoških tipova. Asimilacijom manje diferencirane funkcije, zapravo se individuiramo.
Tu je i problem arhetipova, posebno sjenke, anime i animusa i Self-a. Kako postajemo svjesniji njihove dinamike, utjecaja i kako mjenjamo svoje vrijednosti, i ideje u skladu s tim , zapravo individuiramo.
Na kraju se sve svodi na smisleni odnos svijesti i nesvjesnog. Jedan od načina da ga postignemo je rad na snovima i aktivna imaginacija koji kao nuspojavu djeluju na komplekse, tipološku dinamiku i odnose s arhetipovima.
 
Je li individuirana osoba sretnija?
 
Kažu kako je sreća stanje blagostanja i zapravo ugodno i zadovoljavajuće iskustvo. Kako se osoba individuira, polako uviđa da je to stanje ostvarivo čak i kada se suočavamo s patnjom, pa čak i neugodno iskustvo može biti zadovoljavajuće i nešto od čega ne bježimo.
Ideja sreće se zapravo mijenja kako osoba prolazi kroz proces individuacije. Možemo reći da je stanje sreće zamijenjeno s idejom smisla i ta ideja postaje veća, važnija i sveobuhvatnija nego ideja sreće. Ako osjećamo kako nešto što radimo ili način na koji živimo ima smisla, i patnja i tuga se lakše podnose. Tako da na pitanje “Je li individuirana osoba sretna?” nije moguće odgovoriti jer sreća nije nešto što je smisao i cilj individuacije. Individuirana osoba ima život koji za njega ima više smisla, ali njegov život nije nužno sretniji od osobe koja ne radi na individuaciji. Iako, zapravo, u dubini duše, sjeme određenog zadovoljstva klija i polako prožima cijelo biće osobe koja radi na svojoj individuaciji i čini je sretnijom, čak i kada je nesretna.

Je li individuirana osoba zdrava?

Biti psihološki zdrav značilo bi da nemamo nikakve psihološke rane.  Ali, stanje u kojemu se osjećamo zdravi je relativno kratkotrajno jer život od nas zahtijeva kontinuiranu prilagodbu promjenjivim uvjetima u kojima se nalazimo. Svaka prilagodba zahtijeva promjenu u načinu razmišljanja i življenja koja nikada nije bezbolna i svaka takva promjena ostavlja ranu i zahtijeva ozdravljenje.
Razlika između neurotične i individuirane osobe je u tome što je neurotična osoba zaglavljena u stanju ranjenosti, dok individuirana osoba ima mogućnost da kontinuirano sama sebe liječi. Dakle, individuirana osoba nije ništa zdravija od neurotične osobe, razlika je u tome što individuirana osoba ima bolju prognozu za ozdravljenjem.
 
Ovisi li individuacija o starosti?

Individuacija, u klasičnom smislu, je proces karakterističan za drugu polovicu života i temelji se na ostvarivanju određenog kontakta s nesvjesnim. Ali, ako radimo s mladim ljudima i njihovim snovima, slikama i drugim produktima nesvjesnog, naglasak rada u psihoterapiji nije na uspostavljanju kontakta s nesvjesnim nego na razvoj dovoljno dobre diferencijacije između osobe i nesvjesnog.  Neuroza mladih često proizlazi iz prebliskog kontakta s nesvjesnim koji ih onemogućuje da „osvoje svijet“. Neuroza starijih proizlazi iz neostvarenog kontakta s nesvjesnim zbog čega imaju osjećaj da trebaju osvojiti svijet čak i kada potreba za unutarnjim razvojem postaje puno važnija. Iz toga proizlazi bitna razlika u individuaciji mladih i starijih. Iako se ta dva aspekta razvoja često preklapaju i kod mladih i kod starijih.
 
Je li individuirana osoba savršena?

Tu se možemo pitati što znači savršenost. Prema definiciji savršenost je stanje bez mana, a ako postoji mana onda nema savršenosti. U kontekstu individuacije možemo reći da su naši kompleksi naše mane, pa ako je osoba potpuno savršena onda nema kompleksa. Praktički, to je nemoguće ostvariti.
Ono što nas razlikuje od životinja je naš ego i taj organ naše svijesti je ono što nas čini ljudima. Fenomenološki, ego je također kompleks. U tom konteksu, naše mane nas čine ljudima tako da možemo reći da individuacija nije povezana s idejom savršenosti.
 
Osjeća li se individuirana osoba ispunjenom?

Možda se osjećaj ispunjenosti može najbolje opisati simbolom “vode života” koja se ponekad pronalazi u bajkama i alkemiji. Simbolički, voda života predstavlja psihološko iskustvo i osjećaj kako naš život ima smisla i teče u pravom smjeru. Čak i životne nedaće i udarci sudbine se mogu prihvatiti ako osoba ima kontakt s “vodom života” u sebi.
Taj kontakt možemo ostvariti ako promatramo naše snove, možda ponekad igrom sudbine, ali zapravo taj kontakt možemo ostvariti samo na putu individuacije. Možemo reći kako je individuacija jedini kriterij osjećaja ispunjenosti i smisla.



petak, 8. studenoga 2013.

Zagreb - Grupni rad na snovima

Novo! Grupni rad na snovima. Od sada i u Zagrebu.
 
HDAP prima predbilježbe za novu grupu za rad na snovima. 

Cijena grupnog rada na snovima (Zagreb) za jedan mjesec iznosi 350 kn (ukupno 6h rada), za grupu koja se sastaje 2x mjesečno. Voditelj grupe je analitički psiholog i psihoanalitičar (C. G. Jung Institute Zürich) Dragutin Vučković. Više o snovima, grupnom radu na njima i voditelju možete saznati ovdje.

Prijave i dodatne informacije možete dobiti na:
 
Hrvatsko društvo za analitičku psihologiju
Dragutin Vučković
e-mail: info@hdap.hr
mob: +385 (0)95 8293 446


četvrtak, 17. listopada 2013.

Svakodnevni snovi - I. dio


Ponekad sanjamo snove koji se na prvi pogled čine beznačajni, ali i takvi snovi imaju svrhu i na neki način kompenziraju jednostanosti naših stavova. Kako iz takvih snova možemo izvuči pouku i savjet pokušati ću pokazati na primjeru sanjača srednjih godina. Glavni likovi sna su otac i sin koji pohađa osnovnu školu.

Možda je bitno napomenuti da svaki san možemo promatrati na subjektivnoj ili objektivnoj razini. Današnji san smo promatrali na objektivnoj razini jer smo pretpostavili da se lik iz sna odnosi na sina kao realnu osobu. No, mogli smo pretpostaviti da sin predstavlja i subjektini aspekt sanjačeve psihologije, dakle aspekt njegove osobnosti. Ponekad je jedna a ponekad druga razina prikladnija za situaciju u kojoj se nalazi sanjač. No u ovom postu smo se ograničili na objektivni aspekt sna. U tom kontekstu pretpostavljamo da se dinamika između likova u snu odnosi na dinamiku između stvarnih osobe koje s eu snu pojavljuju. Dakle san daje komentar i određeni objektivni uvid u odnos oca i sina.

San: Sanjač prolazi automobilom pored osnovne škole i u jednom trenutku primjeti daje sin zaostao iza njega.

Automobil je prijevozno sredstvo, nešto čime putujemo prema cilju. Za vrijeme tog puta smo, u neku ruku, odvojeni i izolirani od okoline i kontakt s osobama u toj okolini je ograničen. San prikazuje situaciju u kojoj je sanjač odvojen od sina zbog puta kroz život; posao, obaveze i sl. Njegov pishološki stav je takav da je osnovna škola, u koji ide njegovo dijete, samo jedan od ciljeva koji treba postići. No takav način putovanja kroz život ga emocionalno odvaja od sina i san prikazuje tu sitauciju kao zaostajanje sina za ocem. Zajednički rad roditelja i djeteta vezan uz njegovo školovanje je iznimno važan jer daje djetetu osjećaj važnosti takvog rada a u isto vrijeme ako je sam odnos tijekom rada topao, ta emocija će obilježiti i njegovo daljnje školovanje. U tom kontekstu san upozorava oca na važnost da se tome ne pristupi na automatski i emocionalno distancirani način (simbol automobila) jer to djeluje izolirajuće na dijete koje se osjeća samo i napušteno (motiv zaostajanja).

U praktičnom smislu, nakon tog sna, sanjač je pokušao pristupiti radu sa sinom malo toplije, sa više pažnje i spontanosti. U tom kontekstu san je kompenzirao mehanički i na cilj orijentirani pristup radu sa sinom vezanim uz njegovo školovanje. Na ovom primjeru vidimo kako tako mali i beznačajan san ako se o njemu promišlja, može dati uvid u određeni problem u nastanku. Ako ga uzmemo u obzir, tada na tom problemu možemo raditi prije nege se doista i manifestira. Psihoterapija je mjesto gdje se često o takvim i sličnim snovima razgovara. Kontinuirani rad na njima može dovesti do toga da se mnogi potencijalni problemi nikada ne razviju i manifestiraju. Ako takvi problemi već postoje, snovi nam mogu omogućiti da razvijemo drugačiji pogled na njih i uspješnije riješavanje.
 
Možemo se pitati kako znamo da je interpretacija točna. Zapravo ne postoji točna ili netočna interpretacija jer nterpretacija nikada ne iscrpljuje sva moguća značenja snova, već samo jednu nijansu cjelokupnog značenja. Jedino smisleno pitanje je da li interpretacija ima smisla za sanjača u kontekstu njegovog života.
 
Ovo je dakle prvi post u seriji postova gdje ću na primjerima pokušati pokazati važnost snova za svakodnevnu „higijenu psihe“.

subota, 3. kolovoza 2013.

Cijena psihoterapije, supervizije, edukacije i dr.

Cjenik 

Psihoterapija / psihoanaliza; 250 kn/sat (1h=60min)
Supervizija; 250 kn/sat

Grupni rad na snovima (prostorije HDAP-a); 250 kn/članu mjesečno (ukupno 6h rada)
Grupni rad na snovima (Zagreb); 350 kn/članu mjesečno (ukupno 6h rada) 

Arhetipski simbolizam (I); 250 kn/radionica ili 600kn/ciklus (3 radionice)
Analitička psihologija (I); 200 kn/seminar ili 1500 kn/ciklus (10 seminara)
Edukacija za voditelje - Leadership, management i nesvjesno; 250 kn/sat 

utorak, 23. srpnja 2013.

Razvojna psihologija - II. dio

Važnost roditelja za razvoj djeteta (II. dio)
 
Majka
 
Buđenje arhetipa
Buđenje arhetipa je proces kojim vanjski utjecaji pokreću unutrašnju dinamiku arhetipova. Novorođeno dijete ima svoju arhetipsku psihu s potencijalom da u budućnosti funkcionira kao ljudsko biće. Katalizator koji pretvara taj potencijal u aktualnost je majka djeteta koja sa svojom predanošću i ljubavlju omogućuje djetetu da iskusi dobru majku.
U budućem životu djeteta iskustvo tog odnosa postaje temelj odnosa s nesvjesnim s jedne strane, a s druge temelj odnosa s tijelom i okolinom. Taj odnos Neumann naziva primarni odnos.
Neumann kaže kako psihološka aktivacija arhetipova, ili barem samo određena grupa njih (npr. arhetip majke ili arhetip oca), pretpostavlja njihovo buđenje kroz iskustvo svijeta oko sebe. Npr. majka koja utješi dijete omogućuje da dijete, kada odraste, može utješiti samog sebe. Pošten i pravedan otac omogućuje da dijete, kada odraste, ima dobar odnos s pravilima i zakonima društva u kojem živi i sl.
 
Primarni odnos
Primarni odnos je karakteriziran arhaičnim identitetom majke i djeteta. Majka svojom osobnošću budi arhetipske tendencije u psihi djeteta. U tom procesu i svjesni i nesvjesni dio majčine osobnosti igra ulogu. Majka ne može znati cijelu dinamiku primarnog odnosa i svjesno odigrati svoju ulogu, tako da majčini instinkti igraju veliku ulogu u primarnom odnosu. Svaki poremećaj u majčinoj osobnosti dovodi do poremećaja kod djeteta.
Važan aspekt primarnog odnosa je stvaranje ega koji ima mogućnost da asimilira i integrira negativna i neugodna iskustva vanjskog svijeta. Kada djeluje na način da tješi dijete kada je tužno, hrani ga kada je gladno i grije ga kada mu je hladno, prema Neumannu majka aktivira kompenzacijske mehanizme u psihi djeteta. Kompenzacijski mehanizmi imaju veliku važnost kada je stav svijesti jednostran i zahtijeva određenu prilagodbu. Bez njih puno lakše dolazi do određenih psiholoških poremećaja i problema.
 
Smetnje u primarnom odnosu
Svaka smetnja u kompenzacijskim reakcijama majke dovodi do poremećaja u psihi djeteta. Prema Neumannu, osnovni simptom poremećaja u primarnom odnosu je primarni osjećaj krivnje.
Postoji jaka uzročno-posljedična veza između dobrog primarnog odnosa i otvorenosti prema svijetu, prema nesvjesnom i društvenosti. Ako je primarni odnos poremećen, postoji vjerojatnost da će dijete biti nesigurno, zatvoreno ili da će imati problema s uspostavom odnosa.
Neumann govori o potrebi da se osoba prilagodi društvu i kako se ta prilagodba može ostvariti s određenom brutalnošću koja dovodi do problema u razvoju djeteta. Nositelj pogleda na socijalna pitanja kod majke je njen animus. Kako je animus određen primarnom majčinom obitelji, tako ona indirektno određuje i odnos djeteta s okolinom.
 
Matrijarhat
Matrijarhat je stanje u kojemu je majka odgovorna za cijelu psihološku dinamiku. Ono što nas psihološki „hrani“ i zbog čega rastemo, toplina, sigurnost i sl. su karakteristike toga stanja.
U jednom trenutku odnos između majke i djeteta pomalo slabi i dijete postaje svjesno razlike između svijeta i dobre majke. Svijet nije samo dobar, već i loš. Ako očekujemo da se ponaša kao dobra majka je iluzija. U našoj kulturi, potreban razvoj kojim dijete izlazi iz primarnog odnosa ide u smjeru ostvarivanja neovisnosti i prilagodbi normama društva kojemu dijete pripada. U tom periodu, dominantni arhetip je arhetip oca i Neumann taj period zove psihološki patrijarhat.
 
Otac
 
Primarni odnos je karakteriziran pasivnošću oca i potrebno je „odvajanje“ od majke da bi se energije djeteta mogle usmjeriti u okolinu. Arhaični čovjek je imao mnogo inicijacijskih obreda koji su omogućavali odvajanje od majke.
Npr. u plemenu Kurnai, majke sjede iza svojih sinova. Muškarci dolaze u redu i kreću se između njih i razdvajaju ih. Oni su odvojeni od majke i onoga što majka predstavlja (ovisnost, djetinjstvo i sl.). Postaju odvojeni snagom odraslih muškaraca (samodostatnost, snaga i sl.). Inicijacija u tom smislu predstavlja odvajanje od majke snagom oca, Neumannovim riječima transformacija matrijarhata u patrijarhat.
U tom kontekstu, otac je onaj koji omogućuje djetetovu adaptaciju društvu, on čini granice, on mobilizira psihološku energiju i usmjerava ju u društveno prihvaćene tokove te omogućuje egu djeteta da tu energiju iskoristi. Biološki otac i sve one osobe koje imaju sličnu ulogu (učitelji, treneri i sl.) bude i aktiviraju arhetip oca u psihi djeteta.
Kako dijete raste, konflikt između njegove svijesti koja se razvija i njegovog infantilnog psihološkog stava, koji je pod utjecajem roditelja, se aktivira. Kao posljedica toga, utjecaj roditelja je potisnut, ali nesvjesno, dijete koje se razvija je još uvijek pod njihovim utjecajem. Odvajanje od roditelja i daljnji psihološki razvoj je moguć ako arhetip oca i majke uspijemo razlikovati od bioloških roditelja i pronađemo način da s njima (arhetipovima) imamo svjestan kontakt.
Organizacije, institutije, zakoni i dr. mogu postati nosioci arhetipske slike oca ili majke Ako smo vjernik, bog otac i majka crkva su jedan od načina da arhetipovi oca i majke budu pristuni u našem psihološkom životu. Za one koji nisu vjernici, često je individualni razvoj tj. individuacija jedan od načina da im damo dostojanstveni položaj u našim psihološkim životima.
Ako se vratimo na život djeteta, tada možemo reći da je otac nositelj arhetipske slike oca, ali kako se život nastavlja, druge osobe ulaze u život djeteta. Jedna od njih je učitelj ili edukator. No, više o tome u slijedećem postu.

Ostali postovi na temu Razvojna psihologija:
I. dio - Razvojna psihologija Jung-a i Neumann-a
II. dio - Važnost roditelja na razvoj djeteta
III. dio - Razvojna psihologija i edukacija, darovito dijete i arhetip djeteta
IV. dio - Osjećaj krivnje i bibliografija

Slika 1.

Napomena:
Ako imate sugestija vezanih uz buduće teme postova na ovom blogu budite slobodni ostaviti ih u komentaru. Možete nas preporučiti putem društvenih mreža klikom na ikonice ispod ili nas pratiti na našoj facebook stranici www.facebook.com/individuacija

Razvojna psihologija - III. dio

Razvoj djeteta i obrazovanje
 
Kod djeteta, psihički procesi nisu grupirani oko specifičnog centra i nemaju kontinuitet. Kada dijete započne govoriti „ja“ tada započinje određeni kontinuitet svijesti. Taj razvoj se nastavlja tijekom cijelog života, ali se i usporava kod odraslih. Taj razvoj uspostavlja čvrste veze između ega i, do sada, nesvjesnog sadržaja. Taj proces se pojačava obrazovanjem i kulturom. To je vrlo slično obredima inicijacije kod arhaičnih ljudi koji dovode do razvoja kod osoba u inicijaciji. Kao što u tim obredima osobe koje se iniciraju, educiraju u znanja određenog plemena; tako i moderan čovjek ili dijete uči znanja u školi koja djeluju na taj način da ojačavaju svijest i uspostavljaju vezu između ega i dosad nesvjesnih sadržaja. Dijete koje se ne obrazuje ostaje na nivou arhaičnog čovjeka. Instinkutalo inteligentno, ali isto tako i neuko.
 
U svojem eseju „Razvoj djeteta i obrazovanje“ Jung kaže kako je psihički razvoj sličan embrionalnom razvoju. Psihički razvoj pretpostavlja prolazak kroz stanje životinje u stanje svijesti, primitivno stanje prije civiliziranijeg.
Psihološki gledano, primitivno stanje je stanje fuzije s psihologijom roditelja. Psihički poremećaji djece, do školske dobi, u velikoj mjeri ovise o poremećajima u svijetu roditelja.
Kod terapije djece sa neurotskim problemima, najprikladniji pristup bi bio sličan edukaciji. Jung napominje da je najpraktičnija metoda anamnestička analiza kombinirana sa savjetom, podrškom, pa čak i određenim autoritetom. Problem kod terapije djece je veza neurotskog simptoma djeteta i psihološkog stava roditelja. Zbog toga se, često, dječja neuroza vraća unatoč svim terapeutskim intervencijama.
 
U ostatku svog eseja Jung ukazuje na važnost učitelja i njegovog integriteta u svrhu oslobađanja djeteta od obitelji i pripreme da dijete upozna svijet i da se može s njim nositi. Isto tako ukazuje na princip koji je postao važan puno godina poslije tzv. cijeloživotno učenje.
Osim klasične edukacije, edukacija odraslih treba težiti stjecanju dovoljno dobrog psihološkog znanja o sebi. Veliku važnost u samoedukaciji igra proces postajanja svijesnim nesvjesnih procesa u našoj psihi. Jedan od najvažnijih alata za to su naši snovi.
 
Nadareno dijete
 
Kreativnost je karakteristika nadarenog djeteta. Kreativnost nije nešto što se dešava našom voljom nego je ona produkt nesvjesnog. Nadarenost se može prepoznati u djelovanju fantazije (spontano stvaranje ideja) djeteta. Ali nije svaka fantazija kreativna. Jung kaže da je kriterij koji određuje kreativnost fantazije njezina originalnost, konzistentnost, intenzitet, suptilnost strukture fanztazije kao i potencijal realizacije.
Kreativnost vezana uz djetetovu nadarenost je kao osobnost starija nego samo dijete. Najčešće se cijela osobnost nadarenog djeteta razvija obrnuto proporcionalno s djetetovim darom. Izvan područja koje obuhvaća darovitost djeteta, psihološki razvoj djeteta može biti ispod psihološkog razvoja djece iste kronološke dobi.
Svaka nadarenost ima nuspojavu dovesti do inflacije kod djeteta koja se može kompenzirati samo određenom skromnošću. Dar može biti od vrijednosti samo ako ostatak osobnosti može držati korak s njim, u suprotnom, dar može biti breme i prokletstvo. Rad s nadarenom djecom se ne bi trebao orijentirati samo na djetetovu nadarenost. Obrazovanje nadarene djece treba težiti ravnoteži između njegovog dara i manje razvijenog dijela osobnosti kako dijete ne izgubilo kontakt s njime.
 
Arhetip djeteta
 
Produkti nesvjesnog u sebi ponekad sadrže mitološke slike i slika djeteta je jedna od njih. Mitološke slike se pojavljuju od prapovijesti, kada je ljudska svijest bila u nastajanju. Mitologije i religije imaju svrhu povezati svijest s njezinim arhetipskim korijenima i zbog psihološkog zdravlja arhetip mora biti u vezi sa svijesti. Mitologije, religije i snovi čine baš to, povezuju svijest s arhetipskim svijetom.
Ne možemo pobjeći od potrebe da budemo u vezi s arhetipskom psihom i sa svakim korakom razvoja svijesti, suočeni smo s zadatkom da nalazimo drugačije interpretacije arhetipske psihe, koje su prikladne za taj stupanj razvoja. Ako to ne uspijemo dešava se neuroza.
Neuroza se može desiti iz više razloga. Jedan od uzroka je ako ne postoji diferncijacije između ega i nesvjesnog. Drugi je ako se ego uzdigao iznad nesvjesnog previše i kao posljedicu izgubio kontakt s njim.
Prvi dio je problem koji smo dotakli kada smo govorili o razvoju ega. U tom slučaju motiv djeteta koji se pojavljuje u snovima i fantazijama ukazuje na određeni infantilni aspekt osobnosti.
Ako govorimo o drugom slučaju, tada motiv djeteta predstavlja sustav funkcioniranja kojemu je svrha kompenzirati ili ispraviti jednostranost svijesti. U tom slučaju dijete koje se pojavljuje u snovima i fantazijama ukazuje na budući razvoj osobnosti. No, najčešće, ta dva aspekta motiva djeteta su često kontaminirana jedan s drugim.
 
U mnogim manifestacijama motiva djeteta, važno je da uzmemo u obzir je li dijete u jednini ili množini. Ako se pojavljuju brojne figure, postoji mogućnost disocijacije. Ako se motiv djeteta pojavljuje u jednini, tada ono ukazuje na nesvjesno i potencijalno kompletnu sintezu osobnosti.
Ponekad dijete izgleda kao heroj i u sebi uključuje nadnaravne i ljudske osobine. Tada ono predstavlja uniju nadljudskog nesvjesnog i ljudske svijesti. Ta unija često predstavlja potencijal procesa individuacije.

I. dio - Razvojna psihologija Jung-a i Neumann-a
II. dio - Važnost roditelja na razvoj djeteta
III. dio - Razvojna psihologija i edukacija, darovito dijete i arhetip djeteta
IV. dio - Osjećaj krivnje i bibliografija

 Slika 1.

Napomena:
Ako imate sugestija vezanih uz buduće teme postova na ovom blogu budite slobodni ostaviti ih u komentaru. Možete nas preporučiti putem društvenih mreža klikom na ikonice ispod ili nas pratiti na našoj facebook stranici www.facebook.com/individuacija

nedjelja, 21. srpnja 2013.

Knjige

Novo!
Analitička psihologija i psihoterapija
Knjige | Narudžbe

Ako želite znati više o analitičkoj psihologiji, od sada možete kod nas naručiti knjige od poznatih autora.

C. G. Jung | M. L. von Franz | Edward F. Edinger | Jolande Jacobi | Barbara Hannah | Riječnici simbola i priručnici

Ukoliko želite imati koju od navedenih knjiga, pošaljete nam e-mail s nazivom knjige i autora, a mi ćemo Vas informirati o cijeni, poštarini, roku isporuke i sl.

Većina knjiga je korištena i cijena im se kreće od cca 100 - 250 kn.
Knjige su na engleskom jeziku.

Popise knjiga možete vidjeti ako pratite linkove na gore navedenim imenima autora.

 Slika 1.

Knjige - C. G. Jung

C. G. Jung - sabrana djela
 

  • Volume 1. Psychiatric Studies
  • Volume 2. Experimental Researches
  • Volume 3. Psychogenesis of Mental Disease
  • Volume 4. Freud & Psychoanalysis
  • Volume 5. Symbols of Transformation
  • Volume 6. Psychological Types
  • Volume 7. Two Essays in Analytical Psychology
  • Volume 8. Structure & Dynamics of the Psyche
  • Volume 9 (Part 1). Archetypes and the Collective Unconscious
  • Volume 9 (Part 2). Aion: Researches into the Phenomenology of the Self
  • Volume 10. Civilization in Transition
  • Volume 11. Psychology and Religion: West and East
  • Volume 12. Psychology and Alchemy
  • Volume 13. Alchemical Studies
  • Volume 14. Mysterium Coniunctionis
  • Volume 15. Spirit in Man, Art, And Literature
  • Volume 16. Practice of Psychotherapy
  • Volume 17. Development of Personality
  • Volume 18. The Symbolic Life: Miscellaneous Writings
  • Volume 19. General Bibliography. (Revised Edition)
  • Volume 20. General Index
  • Supplementary Volume A - The Zofingia Lectures

C. G. Jung - seminari
 

  • Analytical Psychology: Notes of the Seminars Given in 1925
  • Dream Analysis: Notes of the Seminars Given in 1928-30
  • Visions: Notes on the Seminars Given in 1930-34: Vol 1 and 2
  • Nietzsche's Zarathustra: Notes of the Seminars Given in 1934-39: Vol 1
  • Nietzsche's Zarathustra: Notes of the Seminars Given in 1934-39: Vol 2

Knjige - M. L. von Franz

M. L. von Franz


  • Alchemical Active Imagination
  • Alchemy: An Introduction To The Symbolism And The Psychology
  • Animus and Anima in Fairy Tale
  • Archetypal Dimensions of the Psyche
  • Archetypal Patterns in Fairy Tales
  • Aurora Consurgens: A Document Attributed to Thomas Aquinas on the Problem of Opposites in Alchemy
  • C. G. Jung: His Myth in Our Time
  • Creation Myths
  • Dreams
  • Feminine in Fairy Tales
  • Individuation in Fairy Tales
  • Interpretation of Fairytales
  • Light from the Darkness: The Paintings of Peter Birkhäuser
  • Number and Time
  • On Divination and Synchronicity
  • On Dreams & Death: A Jungian Interpretation
  • Projection and Re-Collection in Jungian Psychology: Reflections of the Soul
  • Psyche and Matter
  • Psychological Meaning of Redemption Motif in Fairytales
  • Puer Aeternus: A Psychological Study of the Adult Struggle With the Paradise of Childhood
  • The Cat: A Tale of Feminine Redemption
  • The Golden Ass of Apuleius: The Liberation of the Feminine in Man
  • The Interpretation of Fairy Tales
  • The Passion of Perpetua: A Psychological Interpretation of Her Visions
  • The Problem of the Puer Aeternus
  • The Shadow and Evil in Fairy Tales
  • The Way of the Dream
  • Time Rhythm and Repose

Knjige - Edward F. Edinger

Edward F. Edinger

  • Ego and Archetype
  • Ego and Self: The Old Testament Prophets
  • Encounter with the Self: A Jungian Commentary on William Blake’s Illustrations of the Book of Job
  • Eternal Drama: The Inner Meaning of Greek Mythology
  • Goethe’s Faust: Notes for a Jungian Commentary
  • Melville’s Moby-Dick: An American Nekyia
  • Science of the Soul: A Jungian Perspective
  • The Aion Lectures: Exploring the Self in C.G. Jung’s Aion
  • The Bible and the Psyche:
  • Individuation Symbolism in the Old Testament
  • The Christian Archetype:
  • A Jungian Commentary on the Life of Christ
  • The Creation of Consciousness:
  • Jung’s Myth for Modern Man
  • The Mysterium Lectures: A Journey through
  • C. G. Jung’s Mysterium Coniunctionis
  • The Mystery of the Coniunctio:
  • Alchemical Image of Individuation
  • The New God-Image: A Study of Jung’s Key Letters Concerning the Evolution of the Western God Image
  • The Psyche in Antiquity, Book One: Early Greek Philosophy
  • The Psyche in Antiquity, Book Two: Gnosticism and Early Christianity
  • The Psyche on Stage: Individuation Motifs in Shakespeare and Sophocles
  • The Sacred Psyche: A Psychological Approach to the Psalms
  • Transformation of Libido: Seminar on C.G. Jung’s Symbols of Transformation

Knjige - Barbara Hannah

Barbara Hannah

  • The Archetypal Symbolism of Animals
  • Encounters with the Soul
  • Jung, His Life and Work: A Biographical Memoir
  • Striving Toward Wholeness

Knjige - Jolande Jacobi

Jolande Jacobi

  • The Psychology of C.G. Jung: An Introduction
  • Complex, archetype and symbol in the psychology of C.G. Jung
  • Masks of the Soul

nedjelja, 23. lipnja 2013.

Razvojna psihologija - I. dio

Uvod
 
U slijedećih par postova ću pokušati prezentirati ideje Neumanna, Junga i Winnicotta u kontekstu određenih aspekata razvojne psihologije.

U svojoj knjizi „Dijete“ Neumann se bavi razvojem svijesti i ega djeteta. Njegove teze nam mogu dati ideju kako se iz nesvjesnog stanja malog djeteta razvija svijest. S psihoterapeutskog stajališta Neumannove ideje su vrlo korisne jer daju uvid u trenutak kada nastaje poremećaj, te njegovu svrhu i cilj.
Najvažnija ideja koja povezuje psihologe Junga i Neumanna je tzv. arhaični identitet roditelja i djeteta. S jedne strane arhaični identitet je preduvjet za zdravi razvoj djeteta. S druge strane, ako je roditelj neurotičan, taj identitet je prepreka za razvoj djeteta i izvor njegovih poremećaja.

Razvojna psihologija Junga i Neumanna
 
Jungov pogled na razvojnu psihologiju je zapravo usko povezan s njegovim pogledom na psihologiju uopće. Ako postoji potreba za razvojem, možemo se razviti svjesno ili se taj razvoj dešava nesvjesno i manifestira se u simptomima i neurozi.
Ako razvoj osobnosti odgovara individuaciji, onda bijeg od unutrašnjeg glasa individuacije odgovara neurozi. Za neurozu tada možemo reći da je razvojni poremećaj osobnosti. Razvojna psihologija za Junga nije samo pitanje psihološkog razvoja djeteta, nego glavno pitanje psihologije uopće.

Jung je otkrio kako neurotski problemi fiziološki zdravog djeteta, zapravo dolaze iz okoline u kojoj se nalaze. Tu okolinu čine roditelji, obitelj, učitelji i sl. Kod odraslih takvi problemi su aktivni kroz djelovanje kompleksa koji su, u prvom redu, uzrokovani djelovanjem gore spomenute okoline.
Neumann u svojoj knjizi „Dijete“ opisuje razvoj ega kroz stajalište analitičke psihologije. Ego je produkt arhetipske psihe utjelovljene u tijelu djeteta i utjecaja okoline. Najutjecajniji dio te okoline čine majka i otac, tj. njihov svjesni i nesvjesni dio osobnosti.

Važnost roditelja na razvoj djeteta (I. dio)
 
Kao što smo rekli, jedan od važnih aspekata odnosa djeteta i roditelja je tzv. arhaični identitet. Koncept arhaičnog identiteta (participation mystique / archaic identity) dolazi iz etnologije i definirao ga je Lucien Lévy-Bruhl. Koncept se odnosi na poseban oblik psihološke veze koji je karakteriziran time da subjekt (u našem slučaju dijete/roditelj) nema potpunu ideju razlike između sebe i objekta (roditelj/dijete) već je u direktnom odnosu tj. postoji djelomični identitet između subjekta i objekta. U praksi roditelj u djetetu proživljava određeni nesvjesni dio svoje osobnosti i obrnuto što samo po sebi nije ništa negativno. Negativni utjecaj arhaičnog identitete može se aktivirati kada je djetetu nametnuto da preuzme određene karakteristike psihološkog stava roditelja bez prave potrebe iz okoline koja bi to zahtijevala. Kasnije u životu, dijete će pokušati da se prilagodi potrebama svijeta pod utjecajem psiholoških problema roditelja i obitelji. Zbog toga obiteljski problemi nastavljaju živjeti u dijetetu, čak i kada odraste, u obliku inhibicija i konflikata koje dijete (ili sada već odrasla osoba) ne razumije i koji postaju prepreka za daljnju adaptaciju u životu i daljnji psihološki razvoj.
 
Već u djetinjstvu, mogu se primjetiti konflikti koji su rezultat potrebe i težnje djeteta za neovisnošću i roditeljske psihološke konstelacije. Roditeljska psihološka konstelacija je skup psiholoških karakteristika koje djeluju na osobnost djeteta, a direktno su uzrokovane psihologijom roditelja. Ta konstelacija nas određuje čak i kada odrastemo. Tu silu osjećamo kao višu silu, nešto jače od nas i osjećamo se bespomoćno kada se s njom susretnemo. U neku ruku možemo reći da vanjski faktori malog djeteta postaju unutarnji faktori odraslog čovjeka.
 
Dva psihološka aspekta su odgovorna za razvoj svijesti djeteta. Prvi je genetska predispoziciju koja je nasljeđena s mogućnošću razvoja tijela i mozga i koja omogućuje psihološko funkcioniranje a zovemo ga arhetipska psiha. Drugi aspekt su vanjski utjecaji koji omogućuju zdravi psihološki razvoj. Taj dio Neumann je nazvao „buđenje“ arhetipa (evocation of an archetype). „Buđenje“ arhetipa se sastoji od vanjskih utjecaja osoba i psihološke atmosfere koja okružuje dijete. „Buđenje“ podrazumijeva aktiviranje određenih psiholoških tendencija i karakteristika u djetetu.
 
U slijedećem postu ću detaljnije govoriti o specifičnostima utjecaja majke i oca na razvoj djeteta.

Ostali postovi na temu Razvojna psihologija:
I. dio - Razvojna psihologija Jung-a i Neumann-a
II. dio - Važnost roditelja na razvoj djeteta
III. dio - Razvojna psihologija i edukacija, darovito dijete i arhetip djeteta
IV. dio - Osjećaj krivnje i bibliografija


Slika 1.

Napomena:
Ako imate sugestija vezanih uz buduće teme postova na ovom blogu budite slobodni ostaviti ih u komentaru. Možete nas preporučiti putem društvenih mreža klikom na ikonice ispod ili nas pratiti na našoj facebook stranici www.facebook.com/individuacija

četvrtak, 20. lipnja 2013.

Snovi i psihoterapija

Ponekad se nalazimo u situaciji u kojoj osjećamo kako smo na kraju svojih snaga i ne znamo kako dalje. Takvo stanje ne mora biti samo po sebi patološko i javlja se i kod osoba koje nemaju posebnih psiholoških problema. Ta neizvjesnost je stanje koje se dešavalo tijekom cijele ljudske povijesti, te se pojavljuje u mnogim bajkama, mitovima, religijama i sl. To stanje je toliko karakteristično za ljudska bića tako da je naša psiha evolucijom naučila reagirati na njih na određeni način.
U takvim situacijama, savjet psihoterapeuta nema preveliku ulogu i značenje. Razlog za to je da se svaki savjet temelji na pretpostavci kako smo svi jednaki, a iskustvo je pokazalo kako je svaki problem, više ili manje, jedinstven. Ideje koje terapeut ima o načinu rješavanja problema su u najbolju ruku samo kratkotrajno rješenje. Kako u tom slučaju nastaviti dalje?
Kada klijent i psihoterapeut nisu svjesni što im je dalje činiti, naša nesvjesna psiha uvijek reagira na to nepodnošljivo stanje. Reakciju na to stanje možemo prepoznati u našim snovima.

Slika 1.

Naši snovi prezentiraju slike i motive koji nas upućuju na nešto potpuno novo. Zapravo ne znamo zašto snovi nastaju i kada govorimo iskreno, interpretacija snova je poprilično nesigurna i proizvoljna. Ali ako razmišljamo o snu dovoljno dugo i temeljito, ako ga nosimo sa sobom i pokušavamo naći smisao u njemu, kao što nalazimo smisao u pjesmi pjesnika, tada nam oni uvijek nešto kažu. To nije egzaktno rješenje svih problema klijenta, ali je često vrlo praktičan i jedinstveni savjet, posebno stvoren za naš jedinstveni problem.
Za psihoterpiju je nebitno je li moguće znanstveno dokazati važnost snova jedino što je važno je da rezultat razgovora o snovima znači nešto za klijenta. Psihoterapeut mora brinuti samo za jedan kriterij kod razgovora o snovima: da li pomažu?

Snovi koji dolaze na početku su raznoliki. Često ukazuju na prošlost i na zaboravljene stvari. U tom slučaju mogućnost razvoja osobnosti je ostavljena negdje u prošlosti tj. u onom trenutku kada je život klijenta postao jednostran. Takvi snovi u sebi sadržavaju naznaku kako krenuti dalje.
Ponekad snovi ukazuju na svakidašnje stvari; odnose, karijeru ili neke druge stvari za koje nismo nikada niti mislili da su izvor naših problema. Ponekad ne govore o nečemu opipljivom, posebno kada u sebi sadrže predosjećaj o budućim događajima. Takvi snovi u sebi sadrže ideje i mogućnosti kojima život klijenta može krenuti dalje.

Primjer 1.
Klijent je sanjao san u kojemu je bolesna rođakinja imala važnu ulogu.
U realnosti rođakinja nije bila bolesna. Tijekom razgovora klijent se prisjetio da je prije nekog vremena započeo njegov interes za određeno područje života i ispalo je da to dijete predstavlja taj njegov interes. Teoretski ta djevojčica može predstavljati bilo što, ali snovima daje smisao onaj tko ih sanja i klijenta je zaintrigirala ideja da proučavanje tog područja ima, za njega, u sebi nešto bolesno. I to je zapravo odlučujući trenutak u interpretaciji snova. Za klijenta je to bila određena kritika kroz koju je došlo do određene promjene njegovog stava prema tom problemu. Kroz takve male promjene i kontinuirani rad na snovima, dolazi do promjena do kojih ne bi nikada došli bez snova. Stvari se pokrenu s mrtve točke.

Međutim,  ne samo da klijent daje svoje asocijacije vezane uz san, kod rada na snovima, i psihoterapeut ima istu mogućnost da prezentira svoje ideje vezane uz motive iz sna. Od velike pomoći za analizu snova je životno iskustvo psihoterapeuta i poznavanje života i običaja ljudi. Isto tako je dobro da psihoterapeut zna što je više moguće o psihologiji arhaičnog čovjeka, mitologiji, arheologiji, komparativnoj religiji i sl. Ta područja daju vrlo važne analogije koje mogu obogatiti asocijacije klijenta i omogućiti da se lakše nađe smisao sna u danoj situaciji. Na taj način dolazimo do dubljeg razumijevanja situacija u kojima se nalazimo. Na kraju krajeva, naš stav prema određenoj situaciji je najvažniji aspekt psihološke prilagodbe, možda i daleko važniji od toga kakva je situacija sama po sebi. Taj stav je zapravo jedino što možemo promijeniti u psihoterapiji i on je ono na što djelujemo razgovarajući o snovima.
Ovim postom sam pokušao opisati u kakvom su odnosu psihoterapija i snovi i zašto snovi mogu pomoći u psihoterapiji. O samom načinu i tehnici rada, možda kažem nešto više u jednom od slijedećih postova


Bibliografija

C. G. Jung - The Practice of Psychotherapy

nedjelja, 9. lipnja 2013.

Psihoterapija i inicijacija - I. dio

Uvod

Zašto je etnologija važna za analitičku psihologiju i psihoterapiju? Etnologija je znanost koja koristi komparativne metode za proučavanje porijekla, razvoja, načina života i organizacije društva ljudi kroz povijest.

Kada pokušavamo razumijeti svoje suvremenike, psihološki gledano, uhvaćeni smo u istim predrasudama kao i oni koje pokušavamo razumijeti. U slučaju arhaičnog čovjeka, imamo određenu perspektivu i udaljeniji smo od njegovog vremena. Naš mentalni sklop, budući da je daleko više diferenciran, je superiorniji od njegovog i s tog stajališta je moguće, djelomično, razumijeti njegov svijet i smisao koji je taj svijet imao za njega.

S druge strane, arhaični čovjek nije više ili manje logičan od nas, samo su njegove pretpostavke drugačije i to je ono u čemu se razlikujemo. U neku ruku, ako razumijemo život arhaičnog čovjeka i ako razumijemo pretpostavke prema kojima on živi, tada možemo prepoznati određene obrasce u njegovom životu i njihove paralele u našim životima. Ono što prepozanjemo su zapravo arhetipovi i to je jedan od razloga zašto je etnologija važna za analitičku psihologiju.

U konteksu toga, tema slijedećih par postova je inicijacija. Proučavajući što je inicijacija u primitivnim društvima pokušati ćemo pronaći paralele u psihičkom životu modernog čovjeka. Isto tako kroz ova dva posta, pokušat ću vam objasniti kako su etnologija, analitička psihologija i psihoterapija povezane.

Inicijacija

U knjizi "Obredi i simboli inicijacije", Mircea Eliade kaže: "Pojam inicijacije u najopćenitijem smislu izražava grupu obreda i oralnih učenja čiji je smisao da dovede do odlučujućih promjena u religioznom i društvenom položaju osobe koja treba biti inicirana." Isto tako "...inicijacija je ekvivalentna osnovnoj promjeni u egzistencijalnom stanju; onaj koji prolazi inicijaciju, izranja iz obreda obdaren s potpuno drugačijim bićem od onoga s kakvim je započeo inicijaciju..." kaže Eliade. U psihološkoj terminologiji, možemo reći da inicijacija dovodi do ogromne promjene u psihološkom stavu onoga tko prolazi kroz inicijaciju.

 Slika 1.

Podrijeklo obreda i rituala

Uvijek promjenjiva okolina zahtijeva kontinuiranu promjenu psihološkog stava. S druge strane svijest ima tendenciju da postane jednostrana i s time prestaje njena mogućnost prilagodbe. Prilagodba na situacije na koje nismo bili prije prilagođeni se dešava stalno. Možda najjednostavniji primjer je razvoj djeteta.

Kakav je odnos između obreda inicijacije i razvoja svijesti? 

Osnova obreda i rituala je invazija arhetipskog svijeta u kolektivnu svijest plemena ili društva kroz individualnog posrednika. Ako se sjetimo proroka staroga zavjeta, ova izjava će nam biti malo jasnija.

Najčešće, kada postoji potreba za promjenom kolektivne svijesti društva ili plemena, intuitivni pojedinci mogu percipirati određene promjene u nesvjesnom koje teže promjeni tog stava i percipirati ih kroz snove ili vizije. Psihološki gledano, te vizije imaju kompenzacijski karakter prema svijesti. U tom kontekstu možemo gledati i nastanak obreda inicijacije. Važnost obreda inicijacije za zdravlje pojedinca i društva, možemo razumijeti ako razmotrimo strukturu obreda inicijacije.

Struktura obreda inicijacije

Smrt

Većina obreda i rituala inicijacije pretpostavlja ritualnu smrt osobe u inicijaciji. Psihološki gledano, stanje ili psihološki stav osobe se ne može promijeniti dok stari stav ne prođe kroz simboličku smrt, tako da se novi može roditi. U obredima incijacije smrt je simbolizirana privremenim povratkom u stanje prije stvaranja svijeta tj. kaos.

Ponovno rođenje

Nakon "smrti" osobe, stvaranje nove osobnosti je moguće. Simboli koji označavaju rekonstrukciju osobnosti su sadržani u mitovima stvaranja. Kao što je svijet stvoren u mitovima, tako je i osobnost stvorena u inicijaciji. Važan aspekt inicijacije je i edukacija onoga tko se inicira u tajna znanja plemena. Ovdje možemo napraviti usporedbu s psihoterapijom čiji je važan aspekt i edukacija.

Tri vrste inicijacija (I. dio)

Obredi puberteta

Takozvani obredi puberteta imaju svrhu da pomognu prijelaz osobe iz djetinjstva u odraslu dob. Najčešće su obavezni za sve članove određenog društva. U katoličkim zemljama obrede inicijacije možemo prepoznati u sakramentima. Sveta potvrda je primjer obreda puberteta. Obredi puberteta, najčešće pretpostavljaju učenje svetih istina.

Npr. u plemenu Kurnai - kaže Eliade - majke sjede iza mladića; muškarci dolaze između njih i razdvajaju ih... Koji je smisao takvog rituala? Kada promišljamo o takvim ritualima, ponekad pomaže da se pitamo što bi značilo kada bi sanjali takav san. Takav san bi izražavao činjenicu da se osoba odvaja od majke i svega što majka predstavlja (ovisnost, djetinjstvo, neodogovornost...). Dakle, mladić se odvaja od majke silom odraslih muškaraca (snaga, samostalnost i sl.). Takav obred simbolički predstavlja proces odrastanja. Paralelni obredi postoje i za mlade djevojke kojima se podržava njihov proces odrastanja.

U isto vrijeme kada prolazi kroz te kušnje, osoba koja je u inicijaciji uči religiozne istine plemena čija je svrha uspostavljanje kontakta s arhetipskom pozadinom života koja je neizmjerno važna za osjećaj smisla i svrhovitosti života. Psihološki gledano, obredi incijacije imaju svrhu da učine osobu koja im pristupa svjesnijom i bolje prilagođenom da se nosi s životnim teškoćama.

Psihoterapija i analitička psihlogija pronalaze veliku važnost u slikama koje se javljaju u obredima inicijacije. Pomoću njih psihoterapeut može objasniti određene slike koje se javljaju u snovima i upućuju na određene razvojne probleme i tendencije kod osoba koje se nalaze u psihoterapiji.

U slijedećem postu ćemo govoriti o psihološkom značenju inicijacija u tajna društva i inicijacijama šamana i vračeva.