Psihoterapija nije jednostavna i direktna metoda. Psihoterapija je
dijalog između dvije osobnosti. Osoba je psihički sustav koji, kada djeluje na
drugu osobu, ulazi u recipročan odnos s tom osobom. Sličan proces je izražen i u obitelji, među
prijateljima, poslovnim suradnicima i u psihoterapiji. Možete zamisliti koliko
je, zbog toga, važno da psihoterapeut bude psihološki zdrava osoba.
Jung i Freud su se slagali koliko je važna osobna analiza za
budućeg psihoterapeuta. Osobnom analizom on postaje svjestan svih svojih "živih
rana" kroz koje može, nesvjesno, negativno djelovati na klijenta. Ako
psihoterapeut nije svjestan svojih psiholoških problema, oni će se prije ili
kasnije manifestirati u psihoterapijskom odnosu. U tom slučaju psihoterapeut
više nije u mogućnosti pomoći klijentu jer se nalazi u situaciji gdje i njemu
treba pomoć. Osobna analiza psihoterapeuta, gdje on svoje "žive rane"
liječi, je od iznimne važnosti za kvalitetnu psihoterapiju.
Kao što nezdravi odnosi mogu biti uzrok psihološkog oboljenja,
tako i zdrav odnos s psihoterapeutom može biti jedan od uzroka ozdravljenja. Naravno, to
ne znači da odnos psihoterapeut - klijent mora biti idealan. Naprotiv, odnos
psihoterapeut - klijent često zrcali odnose iz klijentove prošlosti, kako
pozitivne tako i negativne.
Može se desiti da psihoterapeut preuzme ulogu npr. negativnog oca.
U tom slučaju klijent može osjećati istinsku ljutnju prema psihoterapeutu (iako
to klijent ne povezuje s problemom oca) i negativni osjećaji koje klijent
osjeća mogu ponekad biti toliko jaki da postoji opasnost da psihoterapija bude
prekinuta. U tom slučaju pretpostavka da psihoterapeut pokaže veću psihološku
zrelost od oca klijenta i da svojim odnosom klijentu omogućiti da iskusi i
pozitivnu stranu "oca". Bez osobne analize, psihoterapeut će se teško
snaći u toj ulozi i često će i sam željeti prekinuti terapiju jer se neće moći
nositi s negativnim emocijama klijenta i negativnim emocijama koje klijent u
njemu pobuđuje.
Emocionalna dinamika između psihoterapeuta i klijenta zove se
transfer i kontratransfer. Uloga psihoterapeuta je da ima uvid u oba aspekta,
što je gotovo nemoguće ako psihoterapeut nema iskustvo osobne analize.
Psihoterapija je zbog toga vrlo zahtjevan posao. Ako psihoterapeut nije imao osobnu analizu, tada može raditi samo s klijentima koji nemaju sličan problem kao i on. S druge strane psihoterapeut je u svom radu izložen psihološkim utjecajima, koji će prije ili kasnije utjecati na njegov osobni i profesionalni život ako osobnom analizom nije razvio
"zdravi imunitet".

