srijeda, 22. svibnja 2013.

Psihoterapija psihoterapeuta

Psihoterapija nije jednostavna i direktna metoda. Psihoterapija je dijalog između dvije osobnosti. Osoba je psihički sustav koji, kada djeluje na drugu osobu, ulazi u recipročan odnos s tom osobom.  Sličan proces je izražen i u obitelji, među prijateljima, poslovnim suradnicima i u psihoterapiji. Možete zamisliti koliko je, zbog toga, važno da psihoterapeut bude psihološki zdrava osoba.

Jung i Freud su se slagali koliko je važna osobna analiza za budućeg psihoterapeuta. Osobnom analizom on postaje svjestan svih svojih "živih rana" kroz koje može, nesvjesno, negativno djelovati na klijenta. Ako psihoterapeut nije svjestan svojih psiholoških problema, oni će se prije ili kasnije manifestirati u psihoterapijskom odnosu. U tom slučaju psihoterapeut više nije u mogućnosti pomoći klijentu jer se nalazi u situaciji gdje i njemu treba pomoć. Osobna analiza psihoterapeuta, gdje on svoje "žive rane" liječi, je od iznimne važnosti za kvalitetnu psihoterapiju.

Kao što nezdravi odnosi mogu biti uzrok psihološkog oboljenja, tako i zdrav odnos s psihoterapeutom može biti jedan od uzroka ozdravljenja. Naravno, to ne znači da odnos psihoterapeut - klijent mora biti idealan. Naprotiv, odnos psihoterapeut - klijent često zrcali odnose iz klijentove prošlosti, kako pozitivne tako i negativne.

Može se desiti da psihoterapeut preuzme ulogu npr. negativnog oca. U tom slučaju klijent može osjećati istinsku ljutnju prema psihoterapeutu (iako to klijent ne povezuje s problemom oca) i negativni osjećaji koje klijent osjeća mogu ponekad biti toliko jaki da postoji opasnost da psihoterapija bude prekinuta. U tom slučaju pretpostavka da psihoterapeut pokaže veću psihološku zrelost od oca klijenta i da svojim odnosom klijentu omogućiti da iskusi i pozitivnu stranu "oca". Bez osobne analize, psihoterapeut će se teško snaći u toj ulozi i često će i sam željeti prekinuti terapiju jer se neće moći nositi s negativnim emocijama klijenta i negativnim emocijama koje klijent u njemu pobuđuje.

Emocionalna dinamika između psihoterapeuta i klijenta zove se transfer i kontratransfer. Uloga psihoterapeuta je da ima uvid u oba aspekta, što je gotovo nemoguće ako psihoterapeut nema iskustvo osobne analize.

Psihoterapija je zbog toga vrlo zahtjevan posao. Ako psihoterapeut nije imao osobnu analizu, tada može raditi samo s klijentima koji nemaju sličan problem kao i on. S druge strane psihoterapeut je u svom radu izložen psihološkim utjecajima, koji će prije ili kasnije utjecati na njegov osobni i profesionalni život ako osobnom analizom nije razvio "zdravi imunitet".

utorak, 21. svibnja 2013.

Arhetipovi

"Pojam arhetipa se često krivo razumije da predstavlja točno određene mitološke slike ili motive... baš suprotno, arhetip je nasljeđena tendencija ljudskog uma da formira mitološke motive - reprezentacije koje beskonačno variraju bez da gube svoj osnovni obrazac... Ta nasljedna tendencija je instinktivna, kao specifičan nagon gradnje gnijezda, migracije i sl. u ptica. Te kolektivne reprezentacije se mogu naći svugdje i karakterizirane su istim ili sličnim motivima. Ne mogu se povezati s određenim vremenom ili rasom. Nemaju znano porijeklo, i mogu se reproducirati čak i gdje se prijenos migracijom može isključiti."
C. G. Jung

Arhetipovi su čimbenici i motivi koji uređuju psihički sadržaj u određene slike koje karakteriziramo kao arhetipske, ali na takav način da možemo percipirati samo efekt njihovog djelovanja. Postoje i prije nego svijest i predstavljaju strukturalne dominante psihe.

Kolektivno nesvjesno se sastoji od arhetipova.  Ono predstavlja živi sistem reakcija, spremnosti na reakciju i načina razmišljanja koji određuju život pojedinca na nevidljiv način. Ono nije samo a priori povijesno uvjetovano stanje već izvor instinkta jer arhetipovi su jednostavno rečeno forme koje instinkti preuzimaju. Svaki instinkt ima svoj arhetipski ekvivalent i svaki arhetip svoju instinktivnu bazu.

Psihologija životinja je organizirana na taj način da određena slika pokreće određenu reakciju specifičnu za tu životinjsku vrstu. Gradnja gnijezda, ritualni ples pčela, obrambeni mehanizam hobotnice i otvaranje paunovog repa su neki od primjera. Takvo uređenje života životinja je određeno unutarnjim faktorom čije djelovanje u psihologiji ljudi pronalazimo u svijetu arhetipova.

....

Arhetip predstavlja obrazac ponašanja što je i njegov biološki aspekt. Novorođeno dijete nije tabula rasa već je rođeno sa mozgom koji u sebi već ima potencijal ljudskosti tj. mozak djeteta upija vanjske podražaje i sadrži ne bilo kakvu spremnost na reakciju na njih nego specifičnu spremnost. Ta spremnost se bazira na instinktima. Možemo reći kako je psiha novorođenog djeteta kao fotografska ploča koja je bila u ekspoziciji tijekom prijašnjih generacija.

Možemo reći da su arhetipovi organi psihe. Kao što organi reagiraju na određene promjene tako i psiha reagira na određene promjene. Ta reakcija je uvjetovana jednako kao što su uvjetovane i reakcije organa. Kada je ta reakcija nesvjesna ili potisnuta, možemo očekivati stvaranje arhetipskih slika u našim snovima i slikama koje u ogromnoj mjeri odgovaraju slikama koje možemo prepoznati u svjetskim religijama, mitovima i bajkama.

....

Sjenka

Odcjepljeni aspekt ličnosti koji se ipak nalazi usko povezan sa osobom i njezinim nediferenciranim funkcijama, tj. psihološkim funkcijama koje nisu dovoljno razvijene. Ona predstavlja urođenu predispoziciju koju odbacujemo na osnovi etičkog, estetskog ili nekog drugog razloga jer nije u skladu sa našim svjesnim stavom i uvjerenjima. Njen razvoj prati razvoj ega i sve što ego ne treba ili nije kompatibilno s njim završava kao dio sjenke. U tom kontekstu možemo reći kako dijete nema sjenku već je ona karakteristična za razvijenu svijest odrasle osobe.

....

Uzimanje u obzir sjenke znači da preuzmemo beskompromisan kritički stav prema samom sebi što je teško jer kao i sav ostali nesvjestan sadržaj, tako i sjenku najčešće percipiramo kroz projekciju. Uvijek je netko drugi kriv, ali samo dok nismo svjesni svoje sjenke. Sjenka u analizi uvijek sa sobom povlači velike otpore i zapravo puno analiza stane na tom koraku. Ako netko uspije da povuče sve te projekcije, to nije kraj jer umjesto ljudi oko njega, taj čovjek je postao sam sebi problem. Svjestan je da sve što nije u redu u svijetu, zapravo nije u redu u njemu  samome i ako uspije učiniti nešto sa svojom sjenkom, uspio je učiniti nešto sa svijetom. Uspio je na svoja leđa staviti barem dio velikog svjetskog problema.

Persona

Persona je usko vezana uz tj. najviše diferencirana funkcija. Ona predstavlja sistem psihičkih reakcija i odnosa sa kojima dolazimo u kontakt sa vanjskim svijetom. Manje diferencirane funkcije manje doprinose sadržaju persone.

Persona je funkcionalni kompleks koji je nastao zbog potrebe za adaptacijom ali nije identičan cjelokupnoj osobnosti. Usko je povezan u kontekstu odnosa prema objektu, tj. vanjskim svijetom i zapravo predstavlja kompromis između osobnosti i zahtijeva društva (ono što obitelj i društvo žele da budemo). 

...

Više o arhetipovima anime i animusa možete pročitati ovdje (Anima i animus)

....

Edukacija - Analitička psihologija (I)

Ovdje je prikazan samo dio cjelokupnog predavanja. Ako želite saznati više o temi, predlažemo vam da se prijavite na ciklus predavanja i seminara Hrvatskog društva za analitičku psihologiju koji se periodički održavaju u Zagrebu i drugim gradovima. Edukaciji možete prisustvovati u cijelosti ili se možete prijaviti samo na predavanja i seminare koji vas zanimaju. Više o edukaciji, temama koje ćemo pokriti, njenoj svrsi i cilju možete saznati ako pratite ovaj link - Analitička psihologija (I). 

Nadamo se susretu na jednoj od slijedećih edukacija Hrvatskog društva za analitičku psihologiju.

3. Perceiving the Bull
I hear the song of the nightingale.
The sun is warm, the wind is mild,
willows are green along the shore -
Here no Ox can hide!
What artist can draw that massive head,
those majestic horns?

Mandale i psihologija

Mandale – povijesni pregled
 
Mandale su među najstarijim religijskim simbolima čovječanstva. Samo ime mandala se odnosi na kružne ili kvadratne slike koje su nacrtane, naslikane, modelirane ili plesane.

Neke datiraju čak u paleolotik i pojavljuju se kao tzv. sunčevi kotači ugravirani u kamenje. Javljaju se daleko prije nego li je pravi kotač izmišljen (Slika 1a.).

Slika 1a.
 
Mandale se pojavljuju u svim kulturama. No možda najljepše dolaze sa istoka, posebno iz Tibeta. Mandala na Sanskritu znači krug. To je Indijsko ime za krugove koji se crtaju za vrijeme religijskih rituala.
Njihova svrha je da pomognu osobi koja meditira na mandalu da isključi ono što je prikazano izvana i da se koncentrira na ono što je prikazano unutar mandale.
Vanjski dio se često sastoji od vatre i smrti (Slika 1b.).
Contemplation mandala
 Slika 1b.

Iznutra su listovi lotusovog cvijeta. Tada slijedi dvorište samostana sa četiri vrata. Unutra se obično nalaze četiri boje; crvena, zelena, bijela i žuta koje predstavljaju između ostaloga psihološke funkcije (taktilnost, mišljenje, osjećanje ili vrednovanje i intuiciju)... Nakon toga obično dolazi još jedan magičan krug a nakon toga centralni objekt ili cilj kontemplacije.
 Centar mandale je često različit i ovisi o potrebama rituala, stupnju razvoja onoga tko meditira na tu mandalu i sekti kojoj on pripada. No najčešće prikazuje najveće religijske figure Shivu ili Buddu. Stvaranje počinje kada se ta centralna točka nađe u vječnom zagrljaju svoje ženske strane Shakti. Naglasak je na suprotnostima i od tuda dolazi erotski i emocionalni karakter centra u mandali. Centar u tom obliku naglašava kreativnost i cjelovitost jer kao što muškarac i žena suprotnosti koje stvaraju novi život, tako su i psihološke suprotnosti izvor kreativnosti.

...
...
...
...

Psihološko značenje mandala

Mandala se pojavljuje u našim snovima, slikama ili fantazijama za vrijeme određenih konfliktnih stanja, kada se, psihološki gledano, dešava određen preustroj naše ličnosti. Zbog toga se mandale najčešće pojavljuju u vezi sa stanjima dezorijentacije; kada ne znamo kako ćemo dalje, kada osjećamo da život nema smisla ili ne znamo riješenje određenog problema.


...
...
...
...

Zaključak

Kada se simbol kruga ili mandale pojavljuje  u primitivnom kultu sunca, u modernoj religiji, u mandalama nacrtanim od Tibetanskih redovnika ili Indijanaca, u tlocrtima gradova ili sferičnim nacrtima ranih astronoma ili u snovima modernog čovjeka one uvijek upućuju na najvažniji i najvitalniji aspekt ljudske psihologije, njegovu cjelovitost. Proces kojim se nepovezani i konfliktni djelovi naše osobnosti pomiruju i postaju dio cjeline se zove proces individuacije.

...
...
...
...

Edukacija - Analitička psihologija (I)

Ovdje je prikazan samo dio cjelokupnog predavanja. Ako želite saznati više o temi, predlažemo vam da se prijavite na ciklus predavanja i seminara Hrvatskog društva za analitičku psihologiju koji se periodički održavaju u Zagrebu i drugim gradovima. Edukaciji možete prisustvovati u cijelosti ili se možete prijaviti samo na predavanja i seminare koji vas zanimaju. Više o edukaciji, temama koje ćemo pokriti, njenoj svrsi i cilju možete saznati ako pratite ovaj link - Analitička psihologija (I).

Nadamo se susretu na jednoj od slijedećih edukacija Hrvatskog društva za analitičku psihologiju.