četvrtak, 17. listopada 2013.

Svakodnevni snovi - I. dio


Ponekad sanjamo snove koji se na prvi pogled čine beznačajni, ali i takvi snovi imaju svrhu i na neki način kompenziraju jednostanosti naših stavova. Kako iz takvih snova možemo izvuči pouku i savjet pokušati ću pokazati na primjeru sanjača srednjih godina. Glavni likovi sna su otac i sin koji pohađa osnovnu školu.

Možda je bitno napomenuti da svaki san možemo promatrati na subjektivnoj ili objektivnoj razini. Današnji san smo promatrali na objektivnoj razini jer smo pretpostavili da se lik iz sna odnosi na sina kao realnu osobu. No, mogli smo pretpostaviti da sin predstavlja i subjektini aspekt sanjačeve psihologije, dakle aspekt njegove osobnosti. Ponekad je jedna a ponekad druga razina prikladnija za situaciju u kojoj se nalazi sanjač. No u ovom postu smo se ograničili na objektivni aspekt sna. U tom kontekstu pretpostavljamo da se dinamika između likova u snu odnosi na dinamiku između stvarnih osobe koje s eu snu pojavljuju. Dakle san daje komentar i određeni objektivni uvid u odnos oca i sina.

San: Sanjač prolazi automobilom pored osnovne škole i u jednom trenutku primjeti daje sin zaostao iza njega.

Automobil je prijevozno sredstvo, nešto čime putujemo prema cilju. Za vrijeme tog puta smo, u neku ruku, odvojeni i izolirani od okoline i kontakt s osobama u toj okolini je ograničen. San prikazuje situaciju u kojoj je sanjač odvojen od sina zbog puta kroz život; posao, obaveze i sl. Njegov pishološki stav je takav da je osnovna škola, u koji ide njegovo dijete, samo jedan od ciljeva koji treba postići. No takav način putovanja kroz život ga emocionalno odvaja od sina i san prikazuje tu sitauciju kao zaostajanje sina za ocem. Zajednički rad roditelja i djeteta vezan uz njegovo školovanje je iznimno važan jer daje djetetu osjećaj važnosti takvog rada a u isto vrijeme ako je sam odnos tijekom rada topao, ta emocija će obilježiti i njegovo daljnje školovanje. U tom kontekstu san upozorava oca na važnost da se tome ne pristupi na automatski i emocionalno distancirani način (simbol automobila) jer to djeluje izolirajuće na dijete koje se osjeća samo i napušteno (motiv zaostajanja).

U praktičnom smislu, nakon tog sna, sanjač je pokušao pristupiti radu sa sinom malo toplije, sa više pažnje i spontanosti. U tom kontekstu san je kompenzirao mehanički i na cilj orijentirani pristup radu sa sinom vezanim uz njegovo školovanje. Na ovom primjeru vidimo kako tako mali i beznačajan san ako se o njemu promišlja, može dati uvid u određeni problem u nastanku. Ako ga uzmemo u obzir, tada na tom problemu možemo raditi prije nege se doista i manifestira. Psihoterapija je mjesto gdje se često o takvim i sličnim snovima razgovara. Kontinuirani rad na njima može dovesti do toga da se mnogi potencijalni problemi nikada ne razviju i manifestiraju. Ako takvi problemi već postoje, snovi nam mogu omogućiti da razvijemo drugačiji pogled na njih i uspješnije riješavanje.
 
Možemo se pitati kako znamo da je interpretacija točna. Zapravo ne postoji točna ili netočna interpretacija jer nterpretacija nikada ne iscrpljuje sva moguća značenja snova, već samo jednu nijansu cjelokupnog značenja. Jedino smisleno pitanje je da li interpretacija ima smisla za sanjača u kontekstu njegovog života.
 
Ovo je dakle prvi post u seriji postova gdje ću na primjerima pokušati pokazati važnost snova za svakodnevnu „higijenu psihe“.

subota, 3. kolovoza 2013.

Cijena psihoterapije, supervizije, edukacije i dr.

Cjenik 

Psihoterapija / psihoanaliza; 250 kn/sat (1h=60min)
Supervizija; 250 kn/sat

Grupni rad na snovima (prostorije HDAP-a); 250 kn/članu mjesečno (ukupno 6h rada)
Grupni rad na snovima (Zagreb); 350 kn/članu mjesečno (ukupno 6h rada) 

Arhetipski simbolizam (I); 250 kn/radionica ili 600kn/ciklus (3 radionice)
Analitička psihologija (I); 200 kn/seminar ili 1500 kn/ciklus (10 seminara)
Edukacija za voditelje - Leadership, management i nesvjesno; 250 kn/sat 

utorak, 23. srpnja 2013.

Razvojna psihologija - II. dio

Važnost roditelja za razvoj djeteta (II. dio)
 
Majka
 
Buđenje arhetipa
Buđenje arhetipa je proces kojim vanjski utjecaji pokreću unutrašnju dinamiku arhetipova. Novorođeno dijete ima svoju arhetipsku psihu s potencijalom da u budućnosti funkcionira kao ljudsko biće. Katalizator koji pretvara taj potencijal u aktualnost je majka djeteta koja sa svojom predanošću i ljubavlju omogućuje djetetu da iskusi dobru majku.
U budućem životu djeteta iskustvo tog odnosa postaje temelj odnosa s nesvjesnim s jedne strane, a s druge temelj odnosa s tijelom i okolinom. Taj odnos Neumann naziva primarni odnos.
Neumann kaže kako psihološka aktivacija arhetipova, ili barem samo određena grupa njih (npr. arhetip majke ili arhetip oca), pretpostavlja njihovo buđenje kroz iskustvo svijeta oko sebe. Npr. majka koja utješi dijete omogućuje da dijete, kada odraste, može utješiti samog sebe. Pošten i pravedan otac omogućuje da dijete, kada odraste, ima dobar odnos s pravilima i zakonima društva u kojem živi i sl.
 
Primarni odnos
Primarni odnos je karakteriziran arhaičnim identitetom majke i djeteta. Majka svojom osobnošću budi arhetipske tendencije u psihi djeteta. U tom procesu i svjesni i nesvjesni dio majčine osobnosti igra ulogu. Majka ne može znati cijelu dinamiku primarnog odnosa i svjesno odigrati svoju ulogu, tako da majčini instinkti igraju veliku ulogu u primarnom odnosu. Svaki poremećaj u majčinoj osobnosti dovodi do poremećaja kod djeteta.
Važan aspekt primarnog odnosa je stvaranje ega koji ima mogućnost da asimilira i integrira negativna i neugodna iskustva vanjskog svijeta. Kada djeluje na način da tješi dijete kada je tužno, hrani ga kada je gladno i grije ga kada mu je hladno, prema Neumannu majka aktivira kompenzacijske mehanizme u psihi djeteta. Kompenzacijski mehanizmi imaju veliku važnost kada je stav svijesti jednostran i zahtijeva određenu prilagodbu. Bez njih puno lakše dolazi do određenih psiholoških poremećaja i problema.
 
Smetnje u primarnom odnosu
Svaka smetnja u kompenzacijskim reakcijama majke dovodi do poremećaja u psihi djeteta. Prema Neumannu, osnovni simptom poremećaja u primarnom odnosu je primarni osjećaj krivnje.
Postoji jaka uzročno-posljedična veza između dobrog primarnog odnosa i otvorenosti prema svijetu, prema nesvjesnom i društvenosti. Ako je primarni odnos poremećen, postoji vjerojatnost da će dijete biti nesigurno, zatvoreno ili da će imati problema s uspostavom odnosa.
Neumann govori o potrebi da se osoba prilagodi društvu i kako se ta prilagodba može ostvariti s određenom brutalnošću koja dovodi do problema u razvoju djeteta. Nositelj pogleda na socijalna pitanja kod majke je njen animus. Kako je animus određen primarnom majčinom obitelji, tako ona indirektno određuje i odnos djeteta s okolinom.
 
Matrijarhat
Matrijarhat je stanje u kojemu je majka odgovorna za cijelu psihološku dinamiku. Ono što nas psihološki „hrani“ i zbog čega rastemo, toplina, sigurnost i sl. su karakteristike toga stanja.
U jednom trenutku odnos između majke i djeteta pomalo slabi i dijete postaje svjesno razlike između svijeta i dobre majke. Svijet nije samo dobar, već i loš. Ako očekujemo da se ponaša kao dobra majka je iluzija. U našoj kulturi, potreban razvoj kojim dijete izlazi iz primarnog odnosa ide u smjeru ostvarivanja neovisnosti i prilagodbi normama društva kojemu dijete pripada. U tom periodu, dominantni arhetip je arhetip oca i Neumann taj period zove psihološki patrijarhat.
 
Otac
 
Primarni odnos je karakteriziran pasivnošću oca i potrebno je „odvajanje“ od majke da bi se energije djeteta mogle usmjeriti u okolinu. Arhaični čovjek je imao mnogo inicijacijskih obreda koji su omogućavali odvajanje od majke.
Npr. u plemenu Kurnai, majke sjede iza svojih sinova. Muškarci dolaze u redu i kreću se između njih i razdvajaju ih. Oni su odvojeni od majke i onoga što majka predstavlja (ovisnost, djetinjstvo i sl.). Postaju odvojeni snagom odraslih muškaraca (samodostatnost, snaga i sl.). Inicijacija u tom smislu predstavlja odvajanje od majke snagom oca, Neumannovim riječima transformacija matrijarhata u patrijarhat.
U tom kontekstu, otac je onaj koji omogućuje djetetovu adaptaciju društvu, on čini granice, on mobilizira psihološku energiju i usmjerava ju u društveno prihvaćene tokove te omogućuje egu djeteta da tu energiju iskoristi. Biološki otac i sve one osobe koje imaju sličnu ulogu (učitelji, treneri i sl.) bude i aktiviraju arhetip oca u psihi djeteta.
Kako dijete raste, konflikt između njegove svijesti koja se razvija i njegovog infantilnog psihološkog stava, koji je pod utjecajem roditelja, se aktivira. Kao posljedica toga, utjecaj roditelja je potisnut, ali nesvjesno, dijete koje se razvija je još uvijek pod njihovim utjecajem. Odvajanje od roditelja i daljnji psihološki razvoj je moguć ako arhetip oca i majke uspijemo razlikovati od bioloških roditelja i pronađemo način da s njima (arhetipovima) imamo svjestan kontakt.
Organizacije, institutije, zakoni i dr. mogu postati nosioci arhetipske slike oca ili majke Ako smo vjernik, bog otac i majka crkva su jedan od načina da arhetipovi oca i majke budu pristuni u našem psihološkom životu. Za one koji nisu vjernici, često je individualni razvoj tj. individuacija jedan od načina da im damo dostojanstveni položaj u našim psihološkim životima.
Ako se vratimo na život djeteta, tada možemo reći da je otac nositelj arhetipske slike oca, ali kako se život nastavlja, druge osobe ulaze u život djeteta. Jedna od njih je učitelj ili edukator. No, više o tome u slijedećem postu.

Ostali postovi na temu Razvojna psihologija:
I. dio - Razvojna psihologija Jung-a i Neumann-a
II. dio - Važnost roditelja na razvoj djeteta
III. dio - Razvojna psihologija i edukacija, darovito dijete i arhetip djeteta
IV. dio - Osjećaj krivnje i bibliografija

Slika 1.

Napomena:
Ako imate sugestija vezanih uz buduće teme postova na ovom blogu budite slobodni ostaviti ih u komentaru. Možete nas preporučiti putem društvenih mreža klikom na ikonice ispod ili nas pratiti na našoj facebook stranici www.facebook.com/individuacija