srijeda, 20. studenoga 2013.

Individuacija - pitanja i odgovori

Što podrazumijevamo pod pojmom individuacije?

Individuacija je process psihološkog razvoja kojim se individualna bića formiraju i diferenciraju. Ona predstavlja stvaranje i razvoj osobe čija psihologija se razlikuje od opće, kolektivne psihologije. To je proces čiji je cilj razvoj individualne osobnosti. Psihološka individualnost je u početku nešto nesvjesno i svjesna je samo toliko koliko je osoba svjesna svoje različitosti od ostalih. Samo dok smo svjesni različitosti naše osobnosti u odnosu na ljude koji nas okružuju, možemo govoriti o psihološkoj jedinki. Proces osvještavanja te razlike se zove individuacija.
Proces individuacije je nešto što se polako dešava tijekom cijelog života a slučaju određenog zastoja postoji velika mogućnost razvoja neuroze. Liječenje neuroze se temelji na uklanjanju zastoja i aktivnoj potpori procesu individuacije.

Što možemo učiniti za našu individuaciju?

Problem individuacije možemo razumijeti kroz primjer kompleksa. Individuacija (in-dividuum) znači nepodjeljen, a dokle god posjedujemo komplekse, u neku ruku smo podijeljeni. U jednoj situaciji djelujemo i razmišljamo na jedan način, a u drugoj na drugačiji, ovisno koji kompleks je konsteliran. Asimilacijom kompleksa postajemo sve manje i manje podijeljeni i na kraju individuiraniji. Dakle, jedan od načina da se individuiramo je rad na svojim kompleksima.
Na problem individuacije možemo gledati i kroz teoriju psiholoških tipova. Asimilacijom manje diferencirane funkcije, zapravo se individuiramo.
Tu je i problem arhetipova, posebno sjenke, anime i animusa i Self-a. Kako postajemo svjesniji njihove dinamike, utjecaja i kako mjenjamo svoje vrijednosti, i ideje u skladu s tim , zapravo individuiramo.
Na kraju se sve svodi na smisleni odnos svijesti i nesvjesnog. Jedan od načina da ga postignemo je rad na snovima i aktivna imaginacija koji kao nuspojavu djeluju na komplekse, tipološku dinamiku i odnose s arhetipovima.
 
Je li individuirana osoba sretnija?
 
Kažu kako je sreća stanje blagostanja i zapravo ugodno i zadovoljavajuće iskustvo. Kako se osoba individuira, polako uviđa da je to stanje ostvarivo čak i kada se suočavamo s patnjom, pa čak i neugodno iskustvo može biti zadovoljavajuće i nešto od čega ne bježimo.
Ideja sreće se zapravo mijenja kako osoba prolazi kroz proces individuacije. Možemo reći da je stanje sreće zamijenjeno s idejom smisla i ta ideja postaje veća, važnija i sveobuhvatnija nego ideja sreće. Ako osjećamo kako nešto što radimo ili način na koji živimo ima smisla, i patnja i tuga se lakše podnose. Tako da na pitanje “Je li individuirana osoba sretna?” nije moguće odgovoriti jer sreća nije nešto što je smisao i cilj individuacije. Individuirana osoba ima život koji za njega ima više smisla, ali njegov život nije nužno sretniji od osobe koja ne radi na individuaciji. Iako, zapravo, u dubini duše, sjeme određenog zadovoljstva klija i polako prožima cijelo biće osobe koja radi na svojoj individuaciji i čini je sretnijom, čak i kada je nesretna.

Je li individuirana osoba zdrava?

Biti psihološki zdrav značilo bi da nemamo nikakve psihološke rane.  Ali, stanje u kojemu se osjećamo zdravi je relativno kratkotrajno jer život od nas zahtijeva kontinuiranu prilagodbu promjenjivim uvjetima u kojima se nalazimo. Svaka prilagodba zahtijeva promjenu u načinu razmišljanja i življenja koja nikada nije bezbolna i svaka takva promjena ostavlja ranu i zahtijeva ozdravljenje.
Razlika između neurotične i individuirane osobe je u tome što je neurotična osoba zaglavljena u stanju ranjenosti, dok individuirana osoba ima mogućnost da kontinuirano sama sebe liječi. Dakle, individuirana osoba nije ništa zdravija od neurotične osobe, razlika je u tome što individuirana osoba ima bolju prognozu za ozdravljenjem.
 
Ovisi li individuacija o starosti?

Individuacija, u klasičnom smislu, je proces karakterističan za drugu polovicu života i temelji se na ostvarivanju određenog kontakta s nesvjesnim. Ali, ako radimo s mladim ljudima i njihovim snovima, slikama i drugim produktima nesvjesnog, naglasak rada u psihoterapiji nije na uspostavljanju kontakta s nesvjesnim nego na razvoj dovoljno dobre diferencijacije između osobe i nesvjesnog.  Neuroza mladih često proizlazi iz prebliskog kontakta s nesvjesnim koji ih onemogućuje da „osvoje svijet“. Neuroza starijih proizlazi iz neostvarenog kontakta s nesvjesnim zbog čega imaju osjećaj da trebaju osvojiti svijet čak i kada potreba za unutarnjim razvojem postaje puno važnija. Iz toga proizlazi bitna razlika u individuaciji mladih i starijih. Iako se ta dva aspekta razvoja često preklapaju i kod mladih i kod starijih.
 
Je li individuirana osoba savršena?

Tu se možemo pitati što znači savršenost. Prema definiciji savršenost je stanje bez mana, a ako postoji mana onda nema savršenosti. U kontekstu individuacije možemo reći da su naši kompleksi naše mane, pa ako je osoba potpuno savršena onda nema kompleksa. Praktički, to je nemoguće ostvariti.
Ono što nas razlikuje od životinja je naš ego i taj organ naše svijesti je ono što nas čini ljudima. Fenomenološki, ego je također kompleks. U tom konteksu, naše mane nas čine ljudima tako da možemo reći da individuacija nije povezana s idejom savršenosti.
 
Osjeća li se individuirana osoba ispunjenom?

Možda se osjećaj ispunjenosti može najbolje opisati simbolom “vode života” koja se ponekad pronalazi u bajkama i alkemiji. Simbolički, voda života predstavlja psihološko iskustvo i osjećaj kako naš život ima smisla i teče u pravom smjeru. Čak i životne nedaće i udarci sudbine se mogu prihvatiti ako osoba ima kontakt s “vodom života” u sebi.
Taj kontakt možemo ostvariti ako promatramo naše snove, možda ponekad igrom sudbine, ali zapravo taj kontakt možemo ostvariti samo na putu individuacije. Možemo reći kako je individuacija jedini kriterij osjećaja ispunjenosti i smisla.



petak, 8. studenoga 2013.

Zagreb - Grupni rad na snovima

Novo! Grupni rad na snovima. Od sada i u Zagrebu.
 
HDAP prima predbilježbe za novu grupu za rad na snovima. 

Cijena grupnog rada na snovima (Zagreb) za jedan mjesec iznosi 350 kn (ukupno 6h rada), za grupu koja se sastaje 2x mjesečno. Voditelj grupe je analitički psiholog i psihoanalitičar (C. G. Jung Institute Zürich) Dragutin Vučković. Više o snovima, grupnom radu na njima i voditelju možete saznati ovdje.

Prijave i dodatne informacije možete dobiti na:
 
Hrvatsko društvo za analitičku psihologiju
Dragutin Vučković
e-mail: info@hdap.hr
mob: +385 (0)95 8293 446


četvrtak, 17. listopada 2013.

Svakodnevni snovi - I. dio


Ponekad sanjamo snove koji se na prvi pogled čine beznačajni, ali i takvi snovi imaju svrhu i na neki način kompenziraju jednostanosti naših stavova. Kako iz takvih snova možemo izvuči pouku i savjet pokušati ću pokazati na primjeru sanjača srednjih godina. Glavni likovi sna su otac i sin koji pohađa osnovnu školu.

Možda je bitno napomenuti da svaki san možemo promatrati na subjektivnoj ili objektivnoj razini. Današnji san smo promatrali na objektivnoj razini jer smo pretpostavili da se lik iz sna odnosi na sina kao realnu osobu. No, mogli smo pretpostaviti da sin predstavlja i subjektini aspekt sanjačeve psihologije, dakle aspekt njegove osobnosti. Ponekad je jedna a ponekad druga razina prikladnija za situaciju u kojoj se nalazi sanjač. No u ovom postu smo se ograničili na objektivni aspekt sna. U tom kontekstu pretpostavljamo da se dinamika između likova u snu odnosi na dinamiku između stvarnih osobe koje s eu snu pojavljuju. Dakle san daje komentar i određeni objektivni uvid u odnos oca i sina.

San: Sanjač prolazi automobilom pored osnovne škole i u jednom trenutku primjeti daje sin zaostao iza njega.

Automobil je prijevozno sredstvo, nešto čime putujemo prema cilju. Za vrijeme tog puta smo, u neku ruku, odvojeni i izolirani od okoline i kontakt s osobama u toj okolini je ograničen. San prikazuje situaciju u kojoj je sanjač odvojen od sina zbog puta kroz život; posao, obaveze i sl. Njegov pishološki stav je takav da je osnovna škola, u koji ide njegovo dijete, samo jedan od ciljeva koji treba postići. No takav način putovanja kroz život ga emocionalno odvaja od sina i san prikazuje tu sitauciju kao zaostajanje sina za ocem. Zajednički rad roditelja i djeteta vezan uz njegovo školovanje je iznimno važan jer daje djetetu osjećaj važnosti takvog rada a u isto vrijeme ako je sam odnos tijekom rada topao, ta emocija će obilježiti i njegovo daljnje školovanje. U tom kontekstu san upozorava oca na važnost da se tome ne pristupi na automatski i emocionalno distancirani način (simbol automobila) jer to djeluje izolirajuće na dijete koje se osjeća samo i napušteno (motiv zaostajanja).

U praktičnom smislu, nakon tog sna, sanjač je pokušao pristupiti radu sa sinom malo toplije, sa više pažnje i spontanosti. U tom kontekstu san je kompenzirao mehanički i na cilj orijentirani pristup radu sa sinom vezanim uz njegovo školovanje. Na ovom primjeru vidimo kako tako mali i beznačajan san ako se o njemu promišlja, može dati uvid u određeni problem u nastanku. Ako ga uzmemo u obzir, tada na tom problemu možemo raditi prije nege se doista i manifestira. Psihoterapija je mjesto gdje se često o takvim i sličnim snovima razgovara. Kontinuirani rad na njima može dovesti do toga da se mnogi potencijalni problemi nikada ne razviju i manifestiraju. Ako takvi problemi već postoje, snovi nam mogu omogućiti da razvijemo drugačiji pogled na njih i uspješnije riješavanje.
 
Možemo se pitati kako znamo da je interpretacija točna. Zapravo ne postoji točna ili netočna interpretacija jer nterpretacija nikada ne iscrpljuje sva moguća značenja snova, već samo jednu nijansu cjelokupnog značenja. Jedino smisleno pitanje je da li interpretacija ima smisla za sanjača u kontekstu njegovog života.
 
Ovo je dakle prvi post u seriji postova gdje ću na primjerima pokušati pokazati važnost snova za svakodnevnu „higijenu psihe“.